Određivanje dentalne dobi koristi se u različitim kliničkim i znanstvenim disciplinama. Godine 1973. Demirjian je objavio postupak određivanja dentalne dobi u djece na temelju procjene razvojnih stadija sedam prvih zubi s lijeve strane donje čeljusti. Budući da je pokazivala velika odstupanja, Willems je predložio novu metodu koju je istraživao na belgijskoj djeci. Metoda predstavlja prilagođeni i pojednostavljeni Demirjianov sustav bodovanja, a pokazala je veću točnost određivanja kronološke dobi na temelju dentalne dobi. Cilj: Svrha ovog istraživanja bila je provjeriti pouzdanost i točnost Willemsove metode za određivanje dentalne dobi prema kronološkoj dobi u hrvatske djece u dobi od 6 do 15 godina. Materijali i metode: Korišten je uzorak panoramskih snimaka (OPT) pohranjenih na Odjelu za maksilofacijalnu kirurgiju Kliničkog bolničkog centra Split. Nasumičnim odabirom za istraživanje je odabran uzorak od 400 snimaka, 200 muških i 200 ženskih pacijenata u dobi od 6 do 15 godina. Za procjenu stadija korištena je Demirjianova ilustrirana shema. Nakon toga je t-testom za zavisne uzorke dentalna dob uspoređena s kronološkom. Za statističke postupke koristio se statistički paket SPSS verzija 13. Rezultati: Srednja dentalna dob prebacuje kronološku dob i to u dječaka u rasponu od 0,62 godine (7 mjeseci i 4 dana) i djevojčica 0,23 godine (2 mjeseca i 7 dana). Zaključak: Willemsova metoda iz 2001. godine prosječno prebacuje dentalnu dob u djece ispitane u ovom istraživanju, a odstupanja su statistički značajna za većinu dobnih skupina u dječaka. Istu metodu potrebno je još istražiti na većem uzorku kako bi se ustanovili specifični standardi određivanja dentalne dobi u hrvatske djece.