Srednje lice predstavlja nedjeljivu cjelinu u biomehaničkom i strukturnom smislu. Pored ostalih funkcija srednje lice sačinjava integralni dio gornjeg dišnog puta. Prijelomi srednjeg lica često predstavljaju vrlo kompleksne ozljede koje su zahtjevne u kirurškom smislu. Takve ozljede su također nedovoljno istražene u smislu trajnih posljedica po pacijente. OSA je najčešća od svih poremećaja disanja tijekom spavanja. U naravi predstavlja opetovane epizode opstrukcije gornjeg dišnog puta tijekom spavanja koje mogu biti parcijalne ili potpune. Gornji dio dišnog puta u bolesnika s OSA-om patološki je kolapsibilan zbog smanjene djelatnosti mišića dilatatora. U patofiziološkom smislu se javljaju učestale desaturacije hemoglobina kisikom te posljedična mikrobuđenja koja dovode do fragmentacije spavanja i prekomjerne dnevne pospanosti (PDP). Negativni utjecaji neliječene OSA-e na zdravlje sve su razvidniji, kao i povezanost s raznim pridruženim bolestima pa je potrebno sustavno liječiti bolesnike. OSA je kronična bolest koja zahtijeva dugoročnu terapiju i multidisciplinarni pristup. Ciljevi ove disertacije bili su utvrđivanje pojavnosti poremećaja prohodnosti nosa i poremećaja spavanja u ispitanika koji su kirurški liječeni zbog prijeloma srednjeg lica,kao i provjeravanje povezanosti ta dva poremećaja u ovoj specifičnoj populaciji. Pored toga, cilj je bio procijeniti zdravstveni status ispitanika u istoj populaciji, subjektivne smetnje prohodnosti nosa te subjektivni doživljaj kvalitete spavanja. Učestalost OSA-e bila je viša u pacijenata s kirurški liječenim prijelomima srednjeg lica nego u općoj populaciji (54% ispitanika). Prema rinomanometriji, prevalencija nosne opstrukcije bila je viša u bolesnika s kirurškim liječenjem kostiju srednjeg lica negoli u općoj populaciji. Upitnik NOSE pokazao je značajnu korelaciju s OSA-om pa se preporuča u dnevnoj kirurškoj praksi (75% ispitanika s OSA-om imalo je nosnu opstrukciju). Ostali upitnici poput Epworthove ljestvice pospanosti za procjenu PDP i upitnici STOP i STOP-Bang za procjenu rizika za OSA-u u specifičnoj populaciji koja je istraživana mogu potcijeniti PDP i učestalost OSA-e. Kvaliteta života povezana sa zdravljem ispitanika iz ovog istraživanja usporediva je s hrvatskom populacijskom normom. Ipak, mlađi ispitanici imali su značajno snižen skor u domeni „emocionalnog blagostanja“. Za razliku od mlađih ispitanika, stariji ispitanici bili su skloniji tjelesnim disfunkcionalnostima te je zato kod njih preporučena prolongirana rehabilitacija. Zaključno, OSA je učestalija u pacijenata s kirurški liječenim prijelomima srednjeg lica u kojih je upitnik NOSE pokazao značajnu korelaciju s OSA-om pa se preporuča u svakodnevnoj praksi. Rezultate ostalih upitnika treba tumačiti s oprezom u ovoj specifičnoj populaciji.