Abstract | Cilj istraživanja: Cilj istraživanja je bio odrediti incidenciju sindroma hiperstimulacije na Klinici za ženske bolesti i porode Kliničkog bolničkog centra Split, kao i karakteristike i rizike za razvoj OHSS-a. Također, obrađen je način liječenja i dužina boravka pacijentica sa sindromom hiperstimulacije jajnika u KBC-u Split.
Ispitanice i metode: Provedeno je retrospektivno istraživanje u koje je uključeno 36 pacijentica liječenih na Klinici pod dijagnozom OHSS-a u razdoblju od 1. siječnja 2011. do 31. prosinca 2016. godine. Statističke analize su provedene koristeći programski paket SPSS- Statistics for Windows, verzija 23.0 (IBM, Armonk, NY).
Rezultati: Incidencija OHSS-a u KBC-u Split je 2,7%, od toga je umjereni oblik razvilo 55,6% ispitanica, a teški oblik 44,4% ispitanica. Prosječna dob ispitanica je bila 31 ± 4,1 godina. Ne postoji statistički značajna razlika u težini oblika bolesti i dobi pacijentica. Rani oblik bolesti imalo je 84,6% pacijentica, a kasni 15,4%. Srednja vrijednost trajanja hospitalizacije je 10,1 dan. Nadalje, 72,2% ispitanica je neplodnost liječilo u Centru za potpomognutu oplodnju KBCa Split, a 27,8% ispitanica u drugim ustanovama. Nema statistički značajne razlike u mjestu stimulacije ovulacije i težini oblika bolesti. Od ostalih rezultata treba naglasiti kako se bazalne vrijednost AMH i FSH prije postupaka stimulacije ovulacije nisu pokazale prediktivnim za težinu oblika OHSS-a kao ni za trajanje bolničkog liječenja. Zatim, u liječenju neplodnosti, 34,6% naših ispitanica je prolazilo agonistički protokol, a čak 65,4% antagonistički protokol. Nije dokazana statistički značajna razlika u korištenom protokolu, bilo agonističkom ili antagonističkom i težini oblika bolesti. Također, sve su ispitanice u liječenju neplodnosti primale FSH. Srednja vrijednost primljenog FSH je bila 1977,8 ± 881,9 i.j. ne postoji statistički značajna razlika u dozi FSH i težini oblika OHSS-a ili trajanju hospitalizacije. Nadalje, od laboratorijskih parametara, značajnima su se pokazale serumske vrijednosti hematokrita i albumina pri prijemu u bolnicu. Naime, što su više početne vrijednosti hematokrita i što je niža početna vrijednost albumina, dulje je trajanje bolničkog liječenja. Serumska vrijednost eritrocita pri prijemu u bolnicu nije se pokazala zanačajnom u korelaciji s trajanjem bolničkog liječenja. Ultrazvučna veličina jajnika pri prijemu nije statistički značajna u korelaciji s trajanjem bolničkog liječenja. U terapiji OHSS-a 5% albumine je primalo 66,7% ispitanica (N=24), 20% albumine 19,4% (N=7) ispitanica, 88,9% (N=32) ispitanica je primalo fiziološke otopine, 38,9% (N=14) heparin, 11,1% (N=4) diuretike, 13,9% (N=5) HES i 22,2% (N=8) dopaminske agoniste. Vaginalna paracenteza je provedena kod 1 ispitanice. Pleuralni izljev su imale 3 ispitanice (8,3%), a torakocenteza je provedena kod dvije. Od navedenih lijekova značajnim u predikciji trajanja bolničkog liječenja se pokazala potreba za liječenjem niskomolekularnim heparinom. Za trajanje liječenja dopaminskim agonistima nije se pokazala statistička značajnost u korelaciji s trajanjem bolničkog liječenja.
Zaključci:
Incidencija sindroma hiprstimulacije jajnika u KBC-u Split je 2,7%. Od toga je incidencija umjerenog oblika 1,5%, a teškog oblika 1,2%. U Jedinici intenzivnog liječenja je boravilo 5 pacijentica (13,9%). Rani oblik bolesti je imalo 84,6% ispitanica, a kasni oblik bolesti 15,4%. Prosječna dob ispitanica je bila 31,9 ± 4,1 godina. U dobi do 35 godina su bile 23 oboljele, a iznad 35 godina 13 oboljelih. To potvrđuje dob <35 godina kao rizični čimbenik za razvoj OHSS-a. U pacijentica koje su neplodnost liječile u privatnim poliklinikama podjednaka je zastupljenost umjerenog i teškog oblika bolesti. Bazalne serumske vrijednosti FSH kao ni AMH nisu pokazale povezanost s težim oblikom OHSS-a niti s duljim trajanjem hospitalizacije. Agonistički protokol je prošlo 34,6% ispitanica, a antagonistički protokol 65,4% ispitanica. Postoji veći rizik za razvoj teškog oblika OHSS-a uz agonistički protokol. Srednja vrijednost trajanja hospitalizacije je bila 10,1 ± 10,1 dana. Što se tiče laboratorijskih nalaza, pronađena je statistička značajnost u serumskim vrijednostima hematokrita i albumina i trajanju hospitalizacije. Naime, što su više početne vrijednosti hemtokrita dulje je trajanje bolničkog liječenje. Također, što su niže početne serumske vrijednosti albumina, dulje je trajanje bolničkog liječenja. Više serumske vrijednosti D-dimera ne koreliraju s trajanjem hospitalizacije. Nadalje, dokazana je statistička značajnost u duljini liječenja heparinom (10,6 ± 10,5 dana) i trajanju hospitalizacije. Pacijentice koje su liječene heparinom imale su teži oblik bolesti i zahtijevale su dulje liječenje. Kod pacijentica koje su liječene dopaminskim agonistima nije zabilježeno kraće trajanje hospitalizacije, što znači da dopaminske agoniste treba koristiti kao preventivnu formu liječenja. |
Abstract (english) | Objective: In this research we analysed the incidence, characteristics, treatment and risk factors of the ovarian hyperstimulation syndorme in University Hospital of Split during the period 2011.-2016.
Design: Retrospective study
Paients and methods: 36 women with diagnosed ovarian hyperstimulation syndrome hospitalized in our Clinic during 2011.-2016. were included in this study. We analysed age, aetiology of infertility, stimulation protocols, hormon levels: FSH, LH, AMH. In addition, the basic laboratory parameters were also studied: erythrocytes, haemoglobin, hematocrit, D-dimer, urea, creatinine, total protein and albumin. Likewise, we analyzed the ultrasonography, treatment methods and days of hospitalisation. Some correlations were also observed: AMH serum levels and duration of hospitalization, FSH serum levels and severitiy of OHSS, stimulation protocols and severity of OHSS, ovarian size and duration of hospitalization.
Results: Incidence of OHSS in University Hospital of Split is 2,7% (N=36). 55,6% of women had moderate form of OHSS, and 44,4% severe form. Average women's age was 31 ± 4,1 years. There was no statistically significant difference between women's age and severity of OHSS. Early form of OHSS had 84,6% and late form 15,6% women. 10,1 days was mean of duration of hospitalization. There is no statistically significant difference between basal serum AMH and FSH levels and severitiy of OHSS or duration of hospitalization. Furthermore, there was no statistically significant difference between stimulation protocols, either agonist (34,6% of women) or antagonist (65,4% of women) and severity of OHSS. Also, all women had received FSH in stimulation protocols. Mean dose of FSH was 1977,8 ± 881,9 IU, and there was no statistically significant difference between doses of FSH and severity of OHSS. Statistically significant difference was found in hematocrit (p= 0,04) and albumin (p= 0,002) serum levels. Also, women on low molecular weight therapy statistically had longer duration of hospitalization.
Conclusion:
Incidence of OHSS in University Hospital of Split is similar to other centers in Croatia and worldwide. Late form of the disease had only 15,4% of patients, thanks to prevention measures. In the group of women younger than 35 years were 23 patients, and this confirms that age younger than 35 years is a risk factor. On the other hand, there is no statistically significant difference between age and severity of OHSS. Patients who had infertility treatment in private polyclinics had the same incidence of moderate and severe form of OHSS. Women on agonistic protocols had greater risk of developing severe form of OHSS. Patients on low molecular weight heparin therapy had severe form of OHSS, and needed longer duration of hospitalization. Dopamin agonists do not correlate with the duration of hospitalization, because they should be used for preventing OHSS, not for treatment of fully developed OHSS. |