| Abstract | Cilj istraživanja: Cilj ovog istraživanja je ustanoviti demografske i kliničke karakteristike djeceoperirane ESIN metodom zbog prijeloma podlaktice, analizirati ishode liječenja i stopukomplikacija, te ih usporediti s ostalim relevantnim studijama.
Ispitanici i metode: U vremenskom razdoblju od 1. svibnja 2002. do 1. svibnja 2017. retrospektivno su pregledane povijesti bolesti 173 djece liječene ESIN metodom zbog prijeloma podlaktice. Podatke smo prikupili istraživanjem pisanog protokola Klinike za dječjukirurgiju Kliničkog Bolničkog Centra Split te arhive povijesti bolesti. Svakom ispitaniku analizirani su sljedeći parametri: dob, spol, vrsta i tip prijeloma, mehanizam prijeloma, lateralizacija, način repozicije, pridružene ozljede, vrijeme cijeljenja te komplikacije liječenja.
Rezultati: Istraživanjem je obuhvaćeno 173 bolesnika (46 djevojčica, 127 dječaka) koji su liječeni ESIN metodom zbog prijeloma podlaktice. Prosječna dob bila je 11 godina (raspon 2-18 godina). Analizom prikupljenih podataka pokazala se veća učestalost prijeloma podlaktice u dječaka (73,41%) u odnosu na djevojčice (26,58%). Najčešći tip prijeloma bio je dislocirani prijelom podlaktice (n=147), a slijede ga otvoreni prijelomi, prijelom po tipu Monteggia te jedan patološki prijelom zbog juvenilne ciste. Najčešći mehanizam prijeloma bile su sportske ozlijede (n=65) i pad u razini (n=57), a slijede ih pad s bicikla, pad s motocikla, prometne nesreće i tučnjava. Svi bolesnici postigli su cijeljenje u srednjem vremenu od 6 tjedna (raspon 4-11 tjedana). Prosječno vrijeme hospitalizacije bilo je 5 dana (raspon 2-8). Ukupno je zabilježeno 15 (8,67%) poslijeoperacijskih komplikacija: 8 iritacija kože na ulaznom mjestu, po dva slučaja infekcije rane i refrakture, te po jedan slučaj migracije čavla, ozlijede n. ulnarisa i pseudoartroze. Sve komplikacije, osim slučajeva refraktura i pseudoartroze zbrinute su konzervativno, bez dugoročnih posljedica za bolesnike. Osim tri navedena, nije bilo slučajeva odgođenog cijeljenja, necijeljena ili cijeljenja u lošem položaju. Nakon uklanjanja intramedularnih čavala i provedene rehabilitacije svi su bolesnici vratili potpunu funkciju ekstremiteta, bez dugoročnih posljedica.
Zaključci: ESIN metoda za liječenje prijeloma podlaktice u djece pokazuje jako dobre funkcionalne i kozmetičke rezultate, uz brz povratak svakodnevnim aktivnostima. ESIN metoda za prijelome podlaktice dokazala se kao minimalno invazivna, jednostavna i reproducibilna tehnika, a niska stopa komplikacija uvjetovana je pravilnim tehničkom izvedbom te poštivanjem indikacija i biomehaničkih principa metode. Zbog ovih izvrsnih objektivnih isubjektivnih rezultata, operacijska stabilizacija prijeloma podlaktice pomoću ESIN metode preporuča se u djece i adolescenata. |
| Abstract (english) | Objectives and background: The aim of this study was to establish the demographic and clinical characteristics of children treated by the ESIN method for forearm fracture, analyze the outcomes of treatment and the rate of complications, and compare it with other relevant studies.
Patients and Methods: From May 2002 until May 2017 case records of 173 children who underwent fixation with titanium intramedulary nails because of forearm fracture were retrospectively reviewed. Data were collected from archives of the Department of Pediatric Surgery, University Hospital of Split. Each patient was analyzed for following parameters: age, sex, type of fracture, mechanism of injury, lateralization, reduction method, associated injuries, time to union and complications of treatment.
Results: The study included 173 patients treated with the ESIN method for the forearm fracture. The average age was 11 years (range 2-18 years). A higher incidence of forearm fractures in boys (73.41%) compared to girls (26.58%) was found. The most common type of fracture was dislocated forearm fracture (n=147) followed by open fractures, a fracture of Monteggia type, and a pathological fracture due to juvenile cyst. The most common fracture mechanism was sports injuries (n=65) and a fall (n=57), followed by a bicycles accident, a fall from a motorcycle, a traffic accident and a fight. All patients achieved healing at 6 week mean interval. An average duration of hospitalization was 5 days. Fifteen (8.76%) postoperative complications were recorded: 8 entry site skin irritation, two cases of skin infection and refraction, and one case of nail migration, injury of ulnar nerve and pseudoarthrosis. All complications, except cases of refractures and pseudoarthrosis, were treated conservatively, with no long term consequences for the patients. Patients with refractures and pseudoarthrosis were reoperated and fully restored the complete function of the extremities. Except for the three mentioned, there were no cases of delayed healing or healing in a bad position. After removal of nails all patients returned complete function of the extremity, without long term consequences.
Conclusions: The ESIN method for treating the forearm fractures in children shows very good functional and cosmetic results. The ESIN for the forearm fractures has proven to be minimal invasive, simple and reproducible technique, withlow complication rate due to proper technical performance and adherence to indications and biomechanical principles of the method. Due to these excellent objective and subjective results, the surgical stabilization of the forearm fracture using the ESIN method is recommended in children and adolescents. |
