Cilj: Utvrditi zastupljenost komorbiditeta povezanih s OSA-om kao najznačajnijim poremećajem disanja tijekom spavanja u pacijenata Centra za medicinu spavanja Medicinskog fakulteta Sveučilišta u Splitu i Kliničkog bolničkog centra Split, te istražiti povezanost čimbenika rizika i komorbiditeta povezanih s OSA-om pomoću STOP upitnika. Ispitanici i metode: Provedeno je kliničko istraživanje koje je uključivalo ukupno 2950 ispitanika (2060 muškaraca i 890 žena), medijana životne dobi 55 godina (18-98). Podatci su uzeti iz arhive Centra za medicinu spavanja Medicinskog fakulteta Sveučilišta u Splitu i Kliničkog bolničkog centra Split od listopada 2009. do srpnja 2018. godine. Dijagnostička obrada pacijenata uključivala je cjelonoćnu poligrafiju i cjelonoćnu polisomnografiju nakon koje je pomoću AHI vrijednosti procijenjen stupanj OSA-e u skladu sa smjernicama za dijagnostiku OSA-e prema Američkoj akademiji za medicinu spavanja (engl. American Academy of Sleep Medicine, AASM) i Europskom društvu za istraživanje spavanja (engl. European Sleep Research Society, ESRS). U dijagnostičkoj obradi korišteni su i probirni upitnici, STOP upitnik i Epworthova ljestvica pospanosti (engl. Epworth Sleepiness Scale, ESS). Rezultati: Od ukupnog broja ispitanika, nakon cjelonoćne polisomnografije ili poligrafije, OSA je bila dijagnosticirana u 84,5 % ispitanika. Tešku je OSA-u imalo 37,5 % ispitanika, umjerenu OSA-u 18,6 % ispitanika, blagu OSA-u 28,4 % ispitanika, dok 15,5 % ispitanika nije imalo OSA-u. Udio bolesnika s arterijskom hipertenzijom i šećernom bolesti tipa 2 povećavao se s povećanjem stupnja OSA-e i bio je najveći u kategoriji teške OSA-e (58,9 % vs. 37,8 %), dok je u bolestima GERB, astma i depresija udio oboljelih bio podjednak u svim stupnjevima OSA-e prema AHI vrijednostima. Prekomjernu dnevnu pospanost imalo je 42 % ispitanika kojima je dijagnosticirana teška OSA. AHI vrijednost bila je značajno veća u ispitanika koji su imali izražene simptome OSA-e, a to su hrkanje, zamijećenost zastoja disanja tijekom spavanja i arterijska hipertenzija (P < 0,001). Povećani rizik za OSA-u prema rezultatima STOP upitnika imalo je 79% ispitanika pri čemu su ti ispitanici u odnosu na ispitanike bez rizika za OSA-u bili muškoga spola (71 %), starije dobi, s povećanim indeksom tjelesne mase (30,35 ± 6,18 vs. 27,32 ± 5,51 kg/m2, P < 0,001), povećanim opsegom vrata (42,10 ± 5,18 vs. 39,67 ± 4,67 cm, P < 0,001) i većom pospanošću (7,91 ± 4,71 vs. 5,05 ± 4,14, P < 0,001). Zaključak: Naše je istraživanje pokazalo da je u OSA bolesnika među popratnim bolestima najveća učestalost arterijske hipertenzije, GERB-a i šećerne bolesti tipa 2. Pojavnost arterijske hipertenzije i šećerne bolesti tipa 2 u OSA pacijenata povećava sa stupnjem OSA-e. Primjena STOP upitnika u populaciji pacijenata koji dolaze zatražiti liječničku pomoć uslijed poremećaja disanja tijekom spavanja ukazuje na veću učestalost navedenih popratnih bolesti u ispitanika koji imaju povećan rizik za OSA. To pak upućuje na važnost primjene STOP upitnika u probiru čime se može postići pravovremeno prepoznavanje, dijagnosticiranje i liječenje OSA pacijenata, a tako će se utjecati i na ishode liječenja najvažnijih kroničnih bolesti današnjice, a to su arterijska hipertenzija i šećerna bolest tipa 2.