Abstract | Cilj: Ovo kliničko istraživanje procjenjivalo je učinak izbjeljivanja različitih komercijalno dostupnih sredstava za izbjeljivanje te zadovoljstvo ispitanika postignutom bojom zuba.
Materijal i metode: Pedeset i šest ispitanika je podijeljeno u tri skupine, prema sredstvima koja su koristili za izbjeljivanje: zubna pasta, olovka za izbjeljivanje i njihova kombinacija. Ispitanici su dobili upute kako koristiti ponuđena sredstva i četkicu za zube u standardiziranim oralnim higijenskim postupcima tijekom dva tjedna. Boja zuba, indeks izbjeljivanja i ΔE procijenjeni su spektrofotometrijom na početku istraživanja te nakon sedam i 14 dana. Zadovoljstvo pacijenata karakteristikama tretmana izbjeljivanja ocijenjeno je na Likertovoj ljestvici od 5 bodova na kraju tretmana. Podatci su analizirani jednosmjernom ANOVA i Tukeyjevim post-hoc testom. P-vrijednost je postavljena na 0,05.
Rezultati: Nakon sedam dana primjene, promjena boje (ΔE) i ΔL* vrijednosti bile su značajno veće za olovku i olovku / pastu od skupine koja je koristila zubnu pastu (4,22 ± 2,40 i 4,12 ± 2,73 nasuprot 2, 58 ± 2,43, P = 0,013; 4,49 ± 2,69 i 4,56 ± 2,91 u odnosu na 1,85 ± 4,12, P = 0,003). Ne postoji razlika u zadovoljstvu ispitanika s ukupnim tretmanom, konačnom bojom zuba i udobnošću tijekom tretmana između korištenih sredstava.
Zaključak: Iako su sva ispitivana sredstva rezultirala izbjeljivanjem boje, olovka je pokazala veću učinkovitost izbjeljivanja od paste za zube. Potrebna su dodatna istraživanja za razumijevanje sveobuhvatnosti učinkovitosti izbjeljivanja komercijalno dostupnih sredstava. |
Abstract (english) | Objective: This clinical trial evaluated the whitening potential of different commercially available tooth whitening agents and patients' satisfaction with tooth color.
Material and methods: Fifty six patients were selected and divided into three groups, according to the tooth whitening agents used: toothpaste, pen, and the combination of the two. The participants were instructed to use only the provided agents and toothbrush in standardized oral hygiene procedures for two weeks. Tooth shade, bleaching index and ΔE was assessed by spectrophotometry at baseline and weekly using two assessment points (seven and 14 days). Patient satisfaction with characteristics of whitening treatment was evaluated on a 5-point Likert-type scales at the end of the treatment. The data were analyzed by a one-way ANOVA and a Tukey’s post-hoc test. The p-value was set at 0.05.
Results: After seven days of treatment, the color change (ΔE) and ΔL* values were significanty higher for whitening pen and whitening pen / toothpaste than the dentifrice group (4.22 ± 2.40 and 4.12 ± 2.73 vs. 2.58 ± 2.43, P = 0.013; 4.49 ± 2.69 and 4.56 ± 2.91 vs. 1.85 ±4.12, P = 0.003; respectively). There is no diffrenece in patients' satisfaction with overall treatment, final tooth colour and comfort during treatment between used agents.
Conclusion: Although all agents assessed resulted in colour whitening, the whitening pen demonstrated greater bleaching effectiveness than toothpaste. Further research is required for understanding the comprehensiveness of whitening efficiency of over-the-counter whitening agents. |