Cilj istraživanja je bio dokazati citotoksični i apoptotički učinak izotiocijanata (ITC): 2-metoksifenila, 4-(metilsulfanil)fenila i 4-nitrofenila na staničnim linijama trostruko-negativnog karcinoma dojke MDA-MB-231 i karcinoma mokraćnog mjehura T24. Pretpostavka je da će se nakon tretiranja stanica spojevima smanjiti postotak metaboličkih aktivnih stanica te da navedeni spojevi uzrokuju programiranu staničnu smrt ispitanih stanica. Ispitivanje citotoksičnosti na staničnim linijama karcinoma dojke MDA-MB-231 i karcinoma mokraćnog mjehura T24 provedeno je MTT testom. Metabolička aktivnost stanica se određivala unutar 4, 24, 48 i 72 h inkubacije. Rezultati za test citotoksičnosti su prikazani grafovima na kojima su prikazan postotak metabolički aktivnih stanica u ovisnosti o koncentraciji spoja i vremenu izlaganja. Svi spojevi pokazuju najveću citotoksičnu aktivnost u koncentracijama 50 µg/mL i 100 µg/mL i u vremenu inkubacije od 72 h, a najbolju citotoksičnost pokazuje spoj 4-(metilsulfanil)fenil izotiocijanat. Bolji citotoksični učinak izotiocijanata je dokazan na staničnoj liniji T24. Nakon toga je ispitan učinak na apoptozu metodom protočne citometrije korištenjem Annexin-V/PI kita. Tretman stanica koncentracijama jednakim IC50 vrijednostima za 48 h inkubacije dokazao je da je mehanizam citotoksične aktivnosti za sva tri uzorka izotiocijanata bio poticanje apoptoze. 2-metoksifenil ITC pokazuje najbolji učinak na poticanje apoptoze na staničnoj liniji MDA-MB-231. 4-nitrofenil ITC pokazuje najbolji učinak na poticanje apoptoze na staničnoj liniji T24.