Cilj: Na sustavan način prikupiti dokaze i sintezom dokaza analizirati učinkovitost neurostimulacije na parametre i ishode povezane s boli u životinjskim modelima boli te učinkovitost i sigurnost primjene električne stimulacije i pulsne radiofrekvencije za liječenje različitih bolnih stanja u ljudi. Temeljem rezultata dobivenih provedbom sustavnih pregleda razviti neurostimulator i metodologiju koja se može korsititi u translacijskim istraživanjima posebno otkrivanju mehanizma neuromodulacije i testiranja novih modaliteta liječenja. Metode: Za svaki od sustavnih pregleda pretražene su najmanje tri bibliografske baze podataka, a za sustavni pregled o intervenciji u ljudi dodatno i registri kliničkih istraživanja. Kvalitea uključenih istraživanja analizirana je korištenjem Cochraneovog alata za procjenu rizika pristranosti za randomizirana kontrolirana istraživanja i ROBINS-I alata za rizik pristranosti u nerandomiziranim istraživanjima. U eksperimentalnom istraživanju posebno dizajniran Neuromod stimulator korišten je za implantraciju u Sprague-Dawley (SD) štakorie težine 300-400 g. Ukupno je korišteno 45 životinja raspoređenih u jednu od skupina: skupina s podvezanim spinalnim živcem (SNL) (N=6), skupina s kroničnom kompresijskom ozljedom spinalnog ganglija (CCD) (N=9), SNL skupina s ugrađenim stimulatorom (N=11), netaknuta kontrolna skupina (N=6), skupina s ugrađenim lažnim stimulatorom (N=8) i lažnom elektrodom (N=7). Rezultati: U tri provedena sustavna pregleda o učinkovitosti i sigurnosti neurostimulacije u ljudi ukupno su ukjučena 74 istraživanja. Iako su imala generalno pozitivne zaključke o učinku neurostimulacije za različita bolna stanja, istraživanja su bila loše kvalitete s malim brojem uključenih ispitanika dok meta-analiza nije bila moguća zbog velike heterogenosti. U sustavni pregled na životinjskim modelima uključeno je 14 istraživanja koja su također pokazala pozitivan učinak neurostimulacije na koncentracije parametara i ponašanje povezano s boli, ali su bili loše metodološke kvalitete. U eksperimentalnom istraživanju razvijen je funkcionalni stimulator za korištenje u životinjskim modelima boli čija je funkcionalnost potvrđena u zdravih i ozlijeđenih životinja. U životinja sa izazvanom ozljedom spinalnog živca pokazano je da neurostimulacija utječe na smanjenje ponašanja povezanog s boli, dok postavljena elektroda ne uzrokuje kompresiju spinalnog ganglija. Zaključak: Do sada objavljena istraživanja pokazuju da neurostimulacija spinalnog ganglija može pomoći pacijentima koji nisu postigli odgovarajuće smanjenje boli drugim farmakološkim i nefarmakološkim metodama. Dostupni dokazi o učinkovitosti i sigurnosti električne i PRF stimulacije za liječenje kronične boli trebaju se smatrati preliminarnim i potrebno ih je potvrditi provođenjem visokokvalitetnih randomiziranih kontroliranih ispitivanja s dovoljnim brojem sudionika. Eksperimentalno razvijeni stimulator omogućava širok spektar istraživačkih primjena od prilagođavanja parametara stimulacije različitim uvjetima boli, proučavanja novih načina stimulacije poput visokofrekventne stimulacije do dobivanja odgovora o analgetskim mehanizmima stimulacije spinalnog ganglija.