Cilj. Svrha ovog rada je procijeniti povezanost izmeĎu interleukina (IL)-6 i ehokardiografskih promjena, aritmije, varijabilnosti srčanog frekvencije (HRV), parametara 6-minutnog testa hodanja (6MWT) i razine NT-proBNP u SSc bolesnika. Metode. U ovu presječnu studiju bio je uključen 31 SSc bolesnik bez pridruţene bolesti i s očuvanom istisnom frakcijom lijevog ventrikula (LVEF) i 32 podudarna zdrava ispitanika. Svi ispitanici su bili podvrgnuti kliničkom pregledu, serološkoj analizi i ehokardiografskoj procijeni srčane funkcije, uključujući metodu pulsnog tkivnog Dopplera. Nakon toga im je učinjena analiza prisutnosti aritmije i varijabilnosti srčane frekvencije u vremenskoj domeni, a kardiopulmonalna sposobnost je procijenjena 6MWT. Rezultati. Razina IL-6 je bila značajno povećana u bolesnika sa SSc (3,2 vs 2,2 pg/ml, p<0,001). SSc bolesnici su imali značajno niţe vrijednosti sistoličke brzina (7,7 vs 9,25 cm/s, p<0,001) i rane dijastoličke brzine miokarda lijevog ventrikula (8,7 vs 10,3 cm/s, p=0,014) i povećan E/e' omjer (9,04 vs 7,37, p=0,001), iako nije postojala značajna razlika prema vrijednostima LVEF (68 vs 65%, p=0,248) i E/A (1 vs 1,11, p=0,312) u odnosu na kontrolnu skupinu. Evaluacijom funkcije desnog srca nije zabiljeţena značajna razlika u sistoličkim brzina slobodne stijenke desnog ventrikula (13 vs 13,9 cm/s, p=0,105), ali je vršna rana dijastolička brzina bila značajno sniţena (11,7 vs 13,6 cm/s, p=0,044), a E/e' omjer značajno povećan (4,3 vs 3,38, p=0,008) u SSc bolesnika. Ektopijska aktivnost ventrikula bila je učestalija (p=0,046) u SSc bolesnika kao i prevalencija epizoda supraventrikularnih tahikardija (SVT) (p=0,027) u odnosu na zdrave ispitanike. Analizom HRV potvrĎene su značajno niţe vrijednosti SDNN (standardne devijacije svih NN interval) (p=0,047). Hodna pruga 6MWT bila je značajno kraća u SSc bolesnika u usporedbi sa zdravim ispitnicima (364 vs 407,5 m, p=0,004). Razina IL-6 je bila značajno povezana sa srednjom vrijednosti rane dijastoličke brzine lijevog ventrikula (r=-0,57; p=0,001) i E/e' omjerom (r=0,55; p=0,001), prisutnosti aortne stenoze (r=0,49; p=0,003), SVT (r=0,50; p=0,004), razine NT-proBNP (r=0,52; p=0,003), i stupnjem aktivnosti bolesti prema EUSTAR zbroju (r=0,79; p<0,001). Zaključak. Sistolička disfunkcija miokarda je česta u SSc, čak i u bolesnika s očuvanom LVEF. Dijastolička disfunkcija je u korelaciji sa stupnjem aktivnosti, a ne trajanjem bolesti. Razina IL-6 je povećana u SSc i povezana s dijastoličkom disfunkcijom lijevog ventrikula, prevalencijom 62 aortne stenoze, supraventrikularnih tahikardija, razinom NT-proBNP-a i stupnjem aktivnosti bolesti prema EUSTAR zbroju. Ovi rezultatima pretpostavljamo moguću ulogu IL-6 u nastanku bolesti srca u SSc bolesnika.