Cilj: Istražiti izražaj upalnih citokina TNF-α, IL-6 i IL-10 u viloznom trofoblastu, sincicijalnim čvorićima i decidui te istražiti apoptozu svih segmenata viloznog trofoblasta i decidue posteljica trudnoća kompliciranih preeklampsijom i HELLP sindromom i rezultate međusobno usporediti. Istražiti povezanost izražaja upalnih citokina i apoptoze u ispitivanim skupinama posteljica. Istražiti citomorfološke karakteristike sincicijalnih čvorića ispitivanih posteljica. Materijali i metode: Ispitivane skupine čine posteljice iz 35 jednoplodnih trudnoća kompliciranih preeklampsijom i 35 jednoplodnih trudnoća kompliciranih HELLP sindromom te isti broj kontrolnih trudnoća usklađenih s ispitivanim posteljicama prema trajanju trudnoće. Klinička dijagnoza preeklampsije postavljena je prema strogim kritetijima arterijske hipertenzije i proteinurije, a dijagnoza HELLP sindroma prema kriterijima za hemolizu, povišene jetrene enzime i trombocitopeniju. Izražaj upalnih citokina određivan je imunohistokemijski HSCORE metodom upotrebom specifičnih protutijela. Apoptotska aktivnost određena je uporabom protutijela M30. Od citomorfoloških karakteristika ispitivanih posteljica određivan je: broj resica, broj sincicijalnih čvorića i ukupan broj jezgara u samim čvorićima. Rezultati: Nije pronađena statistički značajna razlika u izražaju upalnih citokina između posteljica s preeklampsijom, posteljica s HELLP sindromom i kontrolnih posteljica. Najveći izražaj upalnih citokina pronađen je u stanicama decidue, nešto slabiji u sincicijalnim čvorićima i najslabiji u viloznom trofoblastu u svim ispitivanim skupinama posteljica. Apoptotski indeks najizraženiji je u posteljicama s HELLP sindromom, nešto slabiji u posteljicama s preeklampsijom i najslabije izražen u kontrolnim posteljicama. Unutar pojedine skupine apoptoza je najizraženija u decidui, pa u sincicijalnim čvorićima, pa u sinciciotrofoblastu i najmanja u citotrofoblastu. Izražaj TNF-α u trofoblastu i sincicijalnim čvorićima posteljica s preeklampsijom u značajnoj je pozitivnoj korelaciji s apoptozom trofoblasta i sincicijalnih čvorića tih posteljica. Izražaj IL-10 u sincicijalnim čvorićima kontrolne skupine u pozitivnoj je korelaciji s apoptozom unutar sincicijalnih čvorića. Izražaj IL-6 u decidui posteljica s HELLP sindromom i apoptoze decidue tih posteljica u negativnoj je korelaciji. Najveći broj čvorića i najveći broj jezgra u sincicijalnim čvorićima pronađen je u posteljicama s HELLP sindromom. Zaključak: Izražaj upalnih citokina ne razlikuje se između posteljica s preeklampsijom, HELLP sindromom i kontrolnih posteljica, što upućuje na druge izvore povišene razine upalnih citokina u krvi oboljelih trudnica. Najveći izražaj upalnih citokina pronađen je u stanicama decidue tj. u maternalnom dijelu posteljice, što upućuje na pojačan upalni odgovor majke u trudnoći. Teže poremećen apoptotski proces u posteljicama s HELLP sindromom objašnjava težu kliničku sliku tog poremećaja u odnosu na preeklampsiju. Najteže poremećen apoptotski proces nalazimo u stanicama decidue i sincicijalnim čvorićima posteljica. Upravo veći priljev sincicijalnih čvorića objašnjava i težu simptomatologiju oboljelih trudnica, dok doprinos pojačane apoptoze decidue u nastanku i težini bolesti do sada nije istraživan prema dostupnoj literaturi. Postojanje pozitivne korelacije TNF-α u trofoblastu i sincicijalnim čvorićima posteljica s preeklampsijom i apoptoze posteljica s preeklampsijom ističe moguću ulogu TNF-α u regulaciji apoptoze u preeklampsiji. Pozitivna korelacija IL-10 u sincicijalnim čvorićima kontrolnih posteljica i apoptoze u tim posteljicama ističe njegovu ulogu u fiziološkim uvjetima. Veći broj sincicijalnih čvorića i veći broj jezgara u sincicijalnim čvorićima posteljica s HELLP sindromom uz povećani AI doprinosi težoj kliničkoj slici oboljelih od HELLP sindroma