Cilj istraživanja bio je istražiti učestalost i međuovisnost povišene serumske koncentracije mokraćne kiseline i gihta u populaciji Korčule, Visa i šireg područja Splita, te ustanoviti razlike u genetskoj podlozi, obrascima ponašanja ili drugim obilježjima osoba koje imaju povišenu koncentraciju mokraćne kiseline a nemaju giht. Istraživanjem je obuhvaćeno 3.006 ispitanika, u tri pod-uzorka. Usporedba tri pod-uzorka pokazala je razlike u svim varijablama, od dobi i spola, socioekonomskog stanja, do pokazatelja vezanih uz metabolizam mokraćne kiseline i giht. Analiza koncentracije mokraćne kiseline ukazala je na različit spolno-vezani obrazac. Analiza učestalosti gihta prema pod-uzorku i spolu bila je drugačijeg obrasca; najviše gihta među muškarcima je u dobi 50-59 godina u sva tri pod-uzorka, u žena je obrazac različit u svakom pod-uzorku. Kod muškaraca je učestalost hiperuricemije bila između 15 i 25% i nije pokazivala velike promjene prema dobi, dok se kod žena giht pojavljivao u kasnijim dobnim skupinama s najvećom učestalosti u starijim skupinama i trendom smanjivanja u najstarijim dobnim skupinama. Najviše gihta među ženama zabilježeno je u Visu, s čak do 7% učestalosti u dobnoj skupini 60-69 godina, dok je u preostala dva poduzorka učestalost bila izraženo niža, a u Splitu čak i toliko niska da u nekim dobnim skupinama nije zabilježen niti jedan slučaj. Dva polimorfizama jednog nukleotida (SNP) koji pripadaju SLC17A3 genu (rs9393672 i rs942379) imaju značajnu povezanost s promjenom koncentracije serumske mokraćnom kiseline u žena. Analiza genetskih biljega u poduzorcima ukazala je na postojanje razlike u učestalosti pojedinih genotipova, posebice za gen SLC2A9. Rezultati su potvrdili povezanost nekoliko biljega s hiperuricemijom, posebno biljega iz gena SLC2A9 i GCKR. U istraživanju interakcije između gena i prehrambenih navika u regulaciji serumske mokraćne kiseline evidentirano je smanjenje koncentracije s povećanjem konzumacije mlijeka, kiselog vrhnja, pačjeg mesa, puretine i jaja. Značajna povezanost pronađena je između konzumacije krumpira i rs737267, a skoro značajna interakcija između konzumacije bezalkoholnih pića i rs1014290. Povećana konzumacija bezalkoholnih pića u interakciji s genotipom TT na rs1014290 povećala je serumsku koncentraciju. Analiza s gihtom kao prediktorskom varijablom ukazala je nepostojanje značajnih rezultata niti za jedan od analiziranih biljega. Hiperuricemija je najsnažniji prediktor pojave incidentnog gihta. Snaga ove povezanosti dosta je velika, no dizajn istraživanja nije postavio uzročno-posljedičnu povezanost. Iako mala, razlika objašnjene varijance u zajedničkim modelima ukazala je na značenje genetskih biljega u predikciji gihta.