| Abstract | Cilj istraživanja: Cilj istraživanja bio je utvrditi prevalenciju deficijencije željeza kao
mogućeg uzroka suboptimalnog odgovora na resinkronizacijsko liječenje te povezanost
sideropenije s kliničkom prezentacijom pacijenata sa srčanim zatajenjem.
Materijali i metode: Presječno kliničko istraživanje uključilo je 121 pacijenata sa srčanim
zatajenjem koji se liječe kardioresinkronizacijskom terapijom i koji su se dali informirani
pristanak za sudjelovanje. Pacijentima je napravljen klinički pregled te im je izvađena krv, a
usmeno su dali iscrpne demografske i anamnestičke podatke.
Rezultati: Prevalencija sideropenije iznosi 55%, a prevalencija anemije bilo kojeg uzroka je
20,4%. Najčešći poremećaj vezan za promet željeza je prelatentna sideropenija (27%), a
prevalencija sideropenične anemije je 4,5%. Pacijenti sa sideropenijom ne razlikuju se od
pacijenata bez sideropenije u općim demografskim (dob, spol, ITM) ni osnovnim kliničkim
(trajanje liječenja, vrsta uređaja, temeljni ritam, učestalost prethodnih hospitalizacija, krvni
tlak) pokazateljima, ali imaju višu prevalenciju arterijske hipertenzije (P=0,001) i šećerne
bolesti tipa II (P=0,011) te češće uzimaju terapiju statinima (P=0,030). Optimizirana
farmakoterapija postignuta je u 69,4% pacijenata. Pacijenti sa sideropenijom češće pripadaju
višim NYHA razredima (P=0,024) te imaju značajno više razine NT-proBNP-a (P=0,034).
Lošija klinička prezentacija povezana je i s nižim razinama hemoglobina, hematokrita i
serumskog željeza te s višim razinama RDW-a i udjela hipokromnih eritrocita. Niža razina
saturacije transferina u višim NYHA razredima granično je značajna. Također, pacijenti viših
NYHA razreda imaju značajno višu prevalenciju konkomitantne anemije i sideropenije, a u
nižim NYHA razredima većina pacijenata nema ni anemiju ni sideropeniju (P=0,011).
Zaključak: Potvrđena je visoka prevalencija sideropenije kao čestog reverzibilnog uzroka
suboptimalnog odgovora na CRT kao i njena značajna povezanost s lošijim funkcionalnim
kardiopulmonalnim statusom. Pravovremeno dijagnosticiranje i liječenje sideropenije od
iznimne je važnosti kako bi se ograničili negativni učinci koje sideropenija ima na učinak
kardioresinkronizacijske terapije u pacijenata sa srčanim zatajenjem. |
| Abstract (english) | Objectives: The research objective was to determine the prevalence of iron deficiency as a
possible cause of suboptimal response to cardiac resynchronization therapy (CRT) and to
establish the association of sideropenia with the clinical presentation.
Materials and methods: A cross-sectional clinical study included 121 patients with heart
failure undergoing CRT who provided informed consent to participate. The patients underwent
a clinical examination, blood samples were taken and comprehensive demographic and medical
history data were obtained.
Results: The prevalence of sideropenia is 55%, and the prevalence of anemia of any cause is
20.4%. The most common iron-related disorder is prelatent sideropenia (27%), and the
prevalence of sideropenic anemia is 4.5%. Patients with sideropenia do not differ from patients
without sideropenia in general demographic (age, gender, BMI) or basic clinical (duration of
treatment, device type, baseline rhythm, frequency of previous hospitalizations, blood pressure)
indicators, but they have a higher prevalence of arterial hypertension (P=0.001) and type II
diabetes (P=0.011), and they use statin therapy more frequently (P=0.030). OMT was achieved
in 69.4% of patients. Patients with sideropenia more frequently belong to higher NYHA
functional classes (P=0.024) and have significantly higher levels of NT-proBNP (P=0.034).
Poorer clinical presentation is also associated with lower levels of hemoglobin, hematocrit, and
serum iron, as well as higher levels of RDW and hypochromic red blood cell proportion. Lower
transferrin saturation levels in higher NYHA functional classes are marginally significant.
Additionally, patients in higher NYHA classes have a significantly higher prevalence of
concurrent anemia and sideropenia, while in lower NYHA classes, most patients have neither
anemia nor sideropenia (P=0.011).
Conclusion: A high prevalence of sideropenia as a common reversible cause of suboptimal
response to CRT and its significant association with the poor cardiopulmonal status of these
patients have been confirmed. Timely diagnosis and treatment of sideropenia are of utmost
importance to limit the negative effects that sideropenia has on the effectiveness of cardiac
resynchronization therapy in patients with heart failure. |
