| Abstract | Background:
With mitral regurgitation being the most common valve disease in the industrialized
world, it affects roughly 10% of elderly over the age of 75 years. Due to demographic changes,
its prevalence is thought to even increase in the future. TEER, particularly the MitraClip®
system, is a suitable option for patients with an increased surgical risk. This thesis addresses
the question of how the strained healthcare system during the pandemic has affected
cardiological patients with mitral valve insufficiency, particularly TEER patients at the
REGIOMED hospital in Coburg.
Methods:
The study design involved a retrospective analysis of a database containing all TEER
procedures performed using the MitraClip® system within two independent groups. The first
group (group A) included all TEER procedures between January 2019 and January 2020, while
the second group (group B) included all procedures between March 2020 and March 2021. The
study included a total of 216 patients, with 117 individuals in group A and 99 in group B. The
data collected encompassed echocardiographic parameters (ejection fraction, degree of mitral
valve insufficiency before and after the procedure), laboratory parameters (creatinine, estimated
glomerular filtration rate, Troponin-T), premedication regarding anticoagulation,
sociodemographic characteristics (gender, age at the time of the procedure, BMI, length of
hospital stay, comorbidities), and the severity of heart failure according to the NYHA
classification.
Results:
After comparing the two independent patient groups, most baseline characteristics and
overall outcome were almost comparable. Still, the results showed statistically significant
longer length of hospital stay in group B (11.83 vs. 8.83 days, P = 0.020). Ejection fraction was
significantly smaller in group B (43.4% vs. 46.2%, P = 0.011). Significantly fewer patients had
chronic kidney disease in group B (28.3% vs. 41.9%, P = 0.038). Also, a significantly smaller
proportion of patients had chronic pulmonary disease in group B (8.1% vs. 17.1%, P = 0.049).
The average BMI was significantly lower in group B (27.96 vs. 29.98 kg/m², P = 0.013).
Conclusion:
The results can largely be explained by the absence of elective programs for
cardiological patients during the pandemic. Only emergency cases were treated, and they were
commonly in a worse overall health condition than the typical elective patient for TEER. |
| Abstract (croatian) | Ciljevi:
S obzirom na to da je mitralna regurgitacija najčešća bolest srčanog zaliska u
industrializiranom svijetu, pogađa otprilike 10% starijih osoba starijih od 75 godina. Zbog
demografskih promjena, smatra se da će njezina prevalencija čak i rasti u budućnosti. TEER,
posebno sustav MitraClip®, prikladna je opcija za pacijente s povećanim kirurškim rizikom.
Ovaj diplomski rad bavi se pitanjem kako je napregnuti zdravstveni sustav tijekom pandemije
utjecao na kardiološke pacijente s nedostatnošću mitralnog zaliska, posebno na pacijente
podvrgnute TEER-u u bolnici REGIOMED u Coburgu.
Metode:
Dizajn studije uključivao je retrospektivnu analizu baze podataka koja sadrži sve
postupke TEER-a izvedene pomoću sustava MitraClip® unutar dvije neovisne skupine. Prva
skupina (skupina A) obuhvaćala je sve postupke TEER-a od siječnja 2019. do siječnja 2020.,
dok je druga skupina (skupina B) obuhvaćala sve postupke od ožujka 2020. do ožujka 2021. U
studiju je bilo uključeno ukupno 216 pacijenata, s 117 osoba u skupini A i 99 u skupini B.
Prikupljeni podaci obuhvaćali su ehokardiografske parametre (frakcija izbacivanja, stupanj
nedostatnosti mitralnog zaliska prije i nakon postupka), laboratorijske parametre (kreatinin,
procijenjena glomerularna filtracija, Troponin-T), premedikaciju u vezi s antikoagulacijom,
sociodemografske karakteristike (spol, dob u vrijeme postupka, BMI, duljina boravka u bolnici,
komorbiditeti) te težinu zatajenja srca prema NYHA klasifikaciji.
Rezultati:
Nakon usporedbe dviju neovisnih skupina pacijenata, većina početnih karakteristika i ukupni
ishod bili su gotovo usporedivi. Ipak, rezultati su pokazali statistički značajno dulje trajanje
boravka u bolnici u skupini B (11,83 naspram 8,83 dana, P = 0,020). Frakcija izbacivanja bila
je značajno manja u skupini B (43,4% naspram 46,2%, P = 0,011). Značajno manji broj
pacijenata imao je kroničnu bolest bubrega u skupini B (28,28% naspram 41,88%, P = 0,038).
Također, značajno manji broj pacijenata imao je kroničnu plućnu bolest u skupini B (8,08%
naspram 17,09%, P = 0,049). Prosječni indeks tjelesne mase bio je značajno niži u skupini B
(27,96 naspram 29,98 kg/m², P = 0,013).
Zaključak:
Rezultate se uglavnom može objasniti nedostatkom izbornih programa za kardiološke
pacijente tijekom pandemije. Tretirani su samo hitni slučajevi, koji su često imali lošije opće
zdravstveno stanje od tipičnih izbornih pacijenata za TEER postupak. |
