Uvod: Do sada nije ispitivan utjecaj terapije inhibitorima natrij-glukoznog kotransportera-2 (SGLT2- inhibitora) uz optimalnu medikamentoznu terapiju (OMT) u pacijenta sa zatajivanjem srca sa smanjenom istisnom frakcijom (HFrEF) na parametre srčanog rada kao ni sistoličku funkciju lijeve i desne klijetke korištenjem dvodimenzionalne „speckletracking“ (STE) i trodimenzionalne ehokardiografske analize. Metode: Istraživanje je bilo prospektivno, jednocentrično, jednostruko slijepo u kojem je stručnjak za ehokardiografiju bio zaslijepljen za ispitivanu skupinu. U ispitivanju sistoličke funkcije lijeve klijetke prospektivno je uključeno 63 HFrEF pacijenata koji su nasumično podjeljeni u dvije skupine u omjeru 2:1 pri čemu je četvero pacijenata isključeno iz istraživanja prije kontrolnog pregleda. Istraživanje je rezultiralo s 41 pacijentom u OMT + SGLT2i skupini koji su primali SGLT2-inhibitor uz OMT, dok je osamnaest pacijenata nastavilo primati identičan OMT, no bez SGLT2-inhibitora (OMT skupina). Istraživanje sistoličke funkcije desne klijetke uključilo je ukupno 36 HFrEF pacijenata, a koji su svi završili istraživanje, nasmično podijeljeni u dvije skupine: OMT + SGLT2i skupinu (N = 18, dodan SGLT2- inhibitor OMT-u) i OMT skupina (N = 18, nastavak OMT-a, bez dodanog SGLT2-inhibitora). Svim pacijentima na incijalnom i kontrolnom pregledu nakon tri mjeseca praćenja (3MP) učinjen je fizikani pregled, laboratorijska analiza krvi i ehokardiografsko snimanje svih stadardnih ehokardiografskih parametara kao i 2D-STE, 3D- procjena istisne frakcije lijeve i desne klijetke te parametri srčanog rada. Rezultati: Skupina OMT + SGLT2i pokazala je značajno poboljšanje u svim parametrima srčanog rada nakon 3 mjeseca praćenja. U usporedbi s OMT grupom, skupina OMT + SGLT2i imala je značajnije poboljšanje u globalnom indeksu srčanog rada i globalnoj srčanoj učinkovitosti nakon 3MP. U obje skupine došlo je do značajnog poboljšanja u 3D LVEF i LV GLS-u, cirkulirajućim razinama NT –proBNP-a i NYHA funkcionalnom statusu, sa značajno većim poboljšanjem u OMT + SGLT2i skupini. Poboljšanje sistoličke funkcije lijeve klijetke u pacijenata koji su primali SGLT2-inhibitor bilo je neovisno spolu i prisutnosti šećerne bolesti tip II. Pacijenti u skupini OMT + SGLT2i pokazali su značajno poboljšanje u odnosu na početnu vrijednost do 3MP-a u svim izmjerenim ehokardiografskim parametrima sistoličke funkcije desne klijetke, dok je za OMT skupinu primijećeno značajno poboljšanje nakon 3MP-a za TAPSE i s'-val. Prosječna postotna promjena od početne vrijednosti do 3MP bila je značajna kada se uspoređuju skupina OMT + SGLT2i s OMT skupinom u vrijednostima RV FWS-a, TR maxPG odnosno TR Vmax. Zaključak: Dodatak SGLT2-inhibitora optimalnoj medikamentoznoj terapiji u HFrEF pacijenata rezultirao je značajnim poboljšanjem sistoličke funkcije lijeve i desne klijetke nakon 3 mjeseca praćenja. Dodatak SGLT2-inhibitora OMT-u rezultirao je značajnijim poboljšanjem sistoličke funkcije lijeve i desne klijetke u usporedbi s HFrEF pacijentima s identičnom OMT, a bez dodanog SGLT2-inhibitora nakon tri mjeseca praćenja.