| Abstract | Uvod: U razvoj OSA-e uključeni su, osim anatomskih varijabli i statičko-dinamički patofiziološki
čimbenici zbog kojih dolazi do repetitivne opstrukcije disanja tijekom noći koja rezultira
hipoksijom i fagmentacijama spavanja. U probiru i dijagnostici OSA-e primjenjuju se brojni
upitnici, od kojih su najčešće upotrebljavani STOP-Bang upitnik i Epworthova ljestvica
pospanosti, međutim, standardni dijagnostički test za OSA je cjelonoćna polisomnografija (PSG)
tijekom koje se prate parametri spavanja i disanja. AHI, tj. broj apneja i hipopneja po satu spavanja,
mjerenih PSG-om, ključni je dijagnostički pokazatelj OSA-e. Međutim, uzimajući u obzir da i
povremene desaturacije igraju značajnu ulogu u razvoju komplikacija vezanih uz OSA-u, indeks
desaturacije kisika ODI je također relevantni pokazatelj stupnja OSA-e. Kao posljedica OSA-e
događaju se brojni akutni i kronični štetni učinci na organizam. Kliničke manifestacije poremećaja
spavanja su brojne, a u suvremenoj medicini predstavljaju jedan od značajnih javno-zdravstvenih
problema kojemu se sve više pridaje snažni značaj u istraživanju kompleksne patofiziologije, ali i
liječenja. Urotenzin II jedan je od najpotentnijih vazokontriktora koji je inicijalno izoliran iz riblje
urofize, međutim, daljnja istraživanja su pokazala i njegovu ekspresiju u čovjeka. UII je polipeptid
s višestrukim fiziološkim i patofiziološkim učincima u brojnim organskim sustavima, međutim,
svoje najznačajnije učinke ima u kardiovaskularnom, bubrežnom i živčanom sustavu. Cikućirajući
UII u ljudskoj plazmi povišen je u brojnim psihosomatskim oboljenjima, osobito uključujući ona
usko povezana s OSA-om. Glavni cilj ovog istraživanja bio je ispitati serumske koncentracije UII
u OSA pacijenata te ih usporediti s kontrolnom skupinom, a sporedni ciljevi istraživanja bili su
ispitati povezanost serumske koncentracije UII i stupnja težine OSA-e te ispitati povezanost
serumske koncentracije UII s kliničkim, laboratorijskim i antropometrijskim značajkama
ispitanika.
Ispitanici i postupci: Ovo presječno istraživanje provedeno je u Centru za medicinu spavanja
KBC Split i Medicinskog fakulteta Sveučilišta u Splitu, u razdoblju od travnja 2018. do travnja
2020. godine. Istraživanje je uključilo 89 ispitanika s novodijagnosticiranom OSA-om, te 89
zdravih ispitanika u kontrolnoj skupini. Ispitanicima s novodijagnosticiranom OSA-om ista je
dokazana PSG-om, a na kontrolnoj skupini su primijenjeni isti kriteriji isključivanja kao i kod OSA
skupine, s tim da su na kontrolnu skupinu primijenjene i metode probira na OSA-u (STOP-Bang
upitnik i Epoworthova ljestvica pospanosti). Objema skupinama uzeti su anamnestički podatci,
urađena antropometrijska mjerenja i klinički pregled. I OSA skupini i kontrolnoj skupini
uzorkovana je krv za laboratorijske pretrage 7-14 dana nakon incijalnog pregleda. Razine UII u serumu su procijenjene korištenjem kita za enzimski imunotest za ljudski UII sukladno uputama
proizvođača. Lateks turbidimetrijska metoda je korištena za određivanje razine
hsCRP-a. Svi ostali parametri su određeni prema standardnoj laboratorijskoj praksi.
Rezultati: Dokazana je značajna statistička razlika u razinama hsCRP-a, gdje je OSA skupina
imala višu razinu hsCRP-a u odnosu na kontrolnu skupinu (P < 0,001). Uočena je statistički
značajna razlika u razina serumskog UII, pri čemu je OSA skupina imala višu razinu urotenzina II
u serumu u usporedbi s kontrolnom skupinom (P < 0,001). Razine UII u serumu pokazale su
značajnu, ali slabu pozitivnu korelaciju s indeksom tjelesne mase (P= 0,019). Također je uočena
umjerena pozitivna korelacija UIIs hsCRP-om (P < 0,001), sistoličkim krvnim tlakom (P < 0,001),
te dijastoličkim krvnim tlakom (P < 0,001). U OSA skupini razine UII u serumu imale su značajnu
umjerenu pozitivnu korelaciju s razinama hsCRP-a (P < 0,001). Pronađena je umjerena pozitivna
korelacija serumskog UII s indeksom ODI (P < 0,001) te umjerena pozitivna korelacija serumskog
UII i AHI (P < 0,001). Model višestruke linearne regresije je pokazao da su sistolički krvi tlak
(P < 0,001), hsCRP (P < 0,001) te AHI (P= 0,013) pozitivni prediktori razine UII u serumu.
Zaključak: Utvrđeno je da su razine UII u serumu značajno više u bolesnika s OSA-om u
usporedbi sa zdravim ispitanicima iz kontrole skupine. Nađena je značajna pozitivna korelacija sa
sistoličkim i dijastoličkim krvnim tlakom, hsCRP-om te s indeksima AHI i ODI. Postoji statistički
značajna razlika u razini UII i tercila indeksa AHI i ODI, pri čemu je razina urotenzina II veća pri
većoj tercili indeksa AHI i ODI. Obzirom da su koncentracije UII u serumu bile povezane s krvnim
tlakom, ali i indeksima upale i težinom OSA-e, možemo zaključiti da bi urotenzin II mogao igrati
važnu ulogu u složenoj patofiziologiji OSA-e. Potrebna su veća longitudinalna istraživanja za
daljnju razradu ove teme. |
| Abstract (english) | Introduction: In addition to anatomical variables, the development of OSA includes staticdynamic pathophysiological factors that cause repetitive obstruction of breathing during the night,
resulting in hypoxia and sleep fragmentation. Numerous questionnaires are used in the screening
and diagnosis of OSA and the most commonly used are the STOP-Bang questionnaire and the
Epworth sleepiness scale. However, the standard diagnostic test for OSA is the all-night
polysomnography (PSG), during which sleep and breathing parameters are monitored. AHI, i.e.
the number of apneas and hypopneas per hour of sleep, measured by PSG, is a key diagnostic
indicator of OSA. However, intermittent desaturations also play a significant role in the
development of OSA-related complications, so the oxygen desaturation index ODI is also a
relevant indicator of the degree of OSA. As a result of OSA, numerous acute and chronic harmful
effects on the body occur. The clinical manifestations of sleep disorders are numerous, and in
modern medicine they represent one of the significant public health problems, which is
increasingly given strong importance in the research of complex pathophysiology, as well as
treatment. Urotensin II is one of the most potent vasoconstrictors that was initially isolated from
the fish urophysis. However, further research has shown its expression in humans. UII is a
polypeptide with multiple physiological and pathophysiological effects in numerous organ
systems, however, it has its most significant effects in the cardiovascular, renal and nervous
systems. Circulating UII in human plasma is elevated in a number of psychosomatic diseases,
particularly including those closely related to OSA. The main goal of this study was to examine
the serum concentration of UII in OSA patients and compare them with the control group. The
secondary goals of the study were to examine the relationship between the serum concentration of
UII and the severity of OSA and to examine the relationship between the serum concentration of
UII and clinical, laboratory and anthropometric characteristics of the subjects.
Subjects and procedures: This cross-sectional study was conducted at the Center for Sleep
Medicine of University hospital Split and the University of Split Faculty of Medicine in the period
from April 2018 to April 2020. The study included 89 subjects with newly diagnosed OSA, and 89
healthy subjects in the control group. In OSA group newly diagnosed OSA was confimed with
PSG. The same exclusion criteria as in the OSA group were applied to the control group, with the
exception that the OSA screening methods were also applied to the control group (STOP-Bang
questionnaire and Epoworth sleepiness scale). Anamnestic data, anthropometric measurements
and a clinical examination were taken for both groups. Both the OSA group and the control group had their blood sampled for laboratory tests 7-14 days after the initial examination. Serum UII
levels were assessed using an enzyme-linked immunosorbent assay kit for human UII according
to the manufacturer's instructions. The latex turbidimetric method was used to determine the level
of hsCRP. All other parameters were determined according to standard laboratory practice.
Results: A significant statistical difference in hsCRP levels was demonstrated, where the OSA
group had a higher level of hsCRP compared to the control group (P < 0.001). A statistically
significant difference in the level of serum UII was observed, whereby the OSA group had a higher
level of urotensin II in the serum compared to the control group (P < 0.001). Serum UII levels
showed a significant but weak positive correlation with body mass index (P= 0.019). A moderate
positive correlation of UII with hsCRP (P < 0.001), systolic blood pressure (P < 0.001), and
diastolic blood pressure (P < 0.001) was also observed. In the OSA group, UII levels in serum had
a significant moderate positive correlation with hsCRP levels (P < 0.001). A moderate positive
correlation of serum UII with the ODI index (P < 0.001) and a moderate positive correlation of
serum UII and AHI (P < 0.001) were found. The multiple linear regression model showed that
systolic blood pressure (P < 0.001), hsCRP (P < 0.001) and AHI (P= 0.013) are positive predictors
of UII level in serum.
Conclusion: Serum UII levels were found to be significantly higher in patients with OSA
compared to healthy control subjects. A significant positive correlation was found with systolic
and diastolic blood pressure, hsCRP, and with the AHI and ODI indices. There is a statistically
significant difference in the level of UII and the terciles of the AHI and ODI indices, whereby the
level of urotensin II is higher at the higher terciles of the AHI and ODI indices. Given that UII
concentrations in serum were related to blood pressure, but also to inflammation indices and OSA
severity, we can conclude that urotensin II could play an important role in the complex
pathophysiology of OSA. Larger longitudinal studies are needed to further elaborate this topic. |
