Abstract | Objectives: This study’s main aim was to identify factors that are associated with the
development of left atrial myopathy in patients without atrial fibrillation. The hypothesis states
that left atrial myopathy can be detected in patients without atrial fibrillation and it is correlated
to comorbidities.
Materials and methods: Sixty-five consecutive patients (40 male, 57.65 ±13.6 years old) with
normal sinus rhythm (SR) and without a history of atrial fibrillation (AF) underwent late
gadolinium enhancement – magnetic resonance imaging (LGE-MRI) to assess for fibrosis in
the left atrium (LA). Each LGE-MRI was segmented by isolation of the LA wall and quantified
for the relative extent of fibrotic remodeling using the Corview software (Marrek Inc.). The
comorbidities were documented and their correlation with the degree of left atrial fibrosis was
investigated through the implementation of univariate and multivariate analyses. Data
collection included demographic information, comorbidities and regularly taken medication.
The information was collected anonymously in Excel for statistical analysis with R Version
4.3.0, focusing on variables with p-values <0.05 to identify significant comorbidities.
Results: In a study of 65 patients (40 male, 57.65 ±13.6 years old) with normal sinus rhythm
and no atrial fibrillation, the mean degree of left atrial (LA) fibrosis was 13.52 ± 7.7 percent,
with LA volume of 76.13 ± 28.02cm3. The prevalence of LA-fibrosis varies between 2.6% and
34.7%. In the univariate analysis, age (p=0.022), mitral valve regurgitation (p=0.007),
congestive heart failure (p=0.026), LA volume (p<0.001), weight (p=0.010), acetylsalicylic
acid (p=0.011) and cardiomyopathy (p=0.032) were all significantly associated with the extent
of left atrial fibrosis. The significance of LA volume (p<0.001) is maintained in multivariable
analysis.
Conclusion: This study concludes that a substantial proportion of individuals may have
structural fibrotic alterations prior to the onset of atrial fibrillation, as evidenced by the high
prevalence of atrial fibrosis among non-AF patients. There appears to be an association between
the development of atrial cardiomyopathy and a range of cardiac and non-cardiac comorbidities,
according to our research. As a result, routine monitoring for atrial fibrillation should be
conducted on these patients. |
Abstract (croatian) | Ciljevi: Glavni cilj ove studije bio je identificirati čimbenike povezane s razvojem miopatije
lijeve pretklijetke kod pacijenata bez atrijske fibrilacije. Hipoteza navodi da se miopatija lijeve
pretklijetke može otkriti kod pacijenata bez atrijske fibrilacije i da je povezana s
komorbiditetima.
Materijali i metode: Šezdeset i pet uzastopnih pacijenata (40 muškaraca, 57,65 ± 13,6 godina)
sa sinusnim ritmom (SR) i bez povijesti atrijske fibrilacije (AF) podvrgnuto je magnetskoj
rezonanci s pojačanjem gadolinija (LGE-MRI) kako bi se procijenila fibroza u lijevoj
pretklijetki (LA). Svaka LGE-MRI segmentirana je izolacijom zida LA i kvantificirana za
relativni opseg fibrotičkog preuređenja pomoću softvera Corview (Marrek Inc.).
Dokumentirani su komorbiditeti i istražena je njihova korelacija s stupnjem fibroze lijeve
pretklijetke kroz primjenu univarijantnih i multivarijantnih analiza. Prikupljeni su podaci
uključivali demografske informacije, komorbiditete i redovno uzimane lijekove. Informacije su
anonimno prikupljene u Excelu za statističku analizu s R verzijom 4.3.0, fokusirajući se na
varijable s p-vrijednostima <0,05 kako bi se identificirali značajni komorbiditeti.
Rezultati: U studiji od 65 pacijenata (40 muškaraca, 57,65 ± 13,6 godina) sa normalnim
sinusnim ritmom i bez atrijske fibrilacije, prosječni stupanj fibroze lijeve pretklijetke (LA) bio
je 13,52 ± 7,7 posto, s volumenom LA od 76,13 ± 28,02 cm³. Prevalencija fibroze LA varira
između 2,6% i 34,7%. U univarijantnoj analizi, dob (p=0,022), regurgitacija mitralnog zaliska
(p=0,007), kongestivno zatajenje srca (p=0,026), volumen LA (p<0,001), težina (p=0,010),
acetilsalicilna kiselina (p=0,011) i kardiomiopatija (p=0,032) bili su značajno povezani s
opsegom fibroze lijeve pretklijetke. Značaj volumena LA (p<0,001) zadržan je u
multivarijantnoj analizi.
Zaključak: Ova studija zaključuje da značajan dio pojedinaca može imati strukturne fibrotičke
promjene prije pojave atrijske fibrilacije, što potvrđuje visoka prevalencija atrijske fibroze
među pacijentima bez AF. Prema našem istraživanju, čini se da postoji povezanost između
razvoja atrijske kardiomiopatije i niza srčanih i nesrčanih komorbiditeta. Kao rezultat toga,
rutinsko praćenje na atrijsku fibrilaciju trebalo bi se provoditi kod ovih pacijenata. |