| Abstract | Cilj: Prikazati učestalost, karakteristike i rizike za pojavnost ektopične trudnoće te način liječenja i dužinu boravka pacijentica s ektopičnom trudnoćom u Klinici za ženske bolesti i porode KBC Split, u razdoblju od 1. siječnja 2012. do 31. prosinca 2014. godine.
Pacijenti i metode: U studiju su uključene sve žene hospitalizirane zbog ektopične trudnoće tijekom 2012.-2014. godine. Na temelju podataka dobivenih iz povijesti bolesti Klinike za ženske bolesti i porode KBC Split, analiziran je ukupan broj ektopičnih trudnoća na broj porođaja, promatrane su demografske i kliničke karakteristike ispitanica (dob, graviditet, paritet, anamneza s rizičnim čimbenicima, simptomi, navršeni tjedan amenoreje ) te vrijednosti β-hCG-a, eritrocita, hemoglobina i hematokrita na prijemu. Također, promatrali smo ultrazvučni nalaz, način liječenja i dužinu boravka u bolnici. Urađene su i korelacije: dužina hospitalizacije i način liječenja, β-hCG-a na prijemu i način liječenja, dob žene i način liječenja, simptomi i dužina boravka u bolnici, vrijednost β-hCG-a na prijemu i dužina boravka u bolnici.
Rezultati: U 2012. godini je bilo 4720 poroda, od čega 31 ektopična trudnoća (0,66%), u 2013. 4396 poroda i 49 ektopičnih trudnoća (1,12%) te u 2014. 4388 poroda i 34 ektopične trudnoće (0,77%). U promatranom trogodišnjem periodu ukupno je bilo 13 504 poroda i 114 žena hospitalizirana zbog ektopične ektopične trudnoće (0,84%). Prosječna dob žena bila je 31,4 godine, prosječni graviditet 1,17 a paritet 0,77. 5,67 je bio prosječni broj tjedana amenoreje u trenutku hospitalizacije. 30,7% naših pacijentica javilo se s boli i krvarenjem, kao najčešćim simptomima. U 71,1% ispitanica anamneza je bila uredna, bez rizičnih čimbenika za ektopičnu trudnoću. Najčešći rizični čimbenici bili su operacija u maloj zdjelici (8,8%) te kiretaža (8,8%). Krvni parametri na prijemu: prosječna vrijednost β-hCG-a bila je 6917,17 IU/ml, eritrocita 4,14 x1012/L, hemoglobina 122,9 g/L, hematokrita 0,366 L/L.
Pacijentice su najčešće liječene laparoskopski (35,1%). 16,7% žena liječeno je metotreksatom, 15,8% laparotomijom te 16,7% ekspektativnim postupkom (spontano). Samo u 1 slučaju (0,9%) provedeno je kombinirano liječenje: primarno liječenje metotreksatom nije bilo uspješno pa te se moralo primijeniti kirurško liječenje (laparoskopska operacija). Istražene su također i povezanosti između određenih parametara. Pronađena je statistički značajna razlika između načina liječenja i dužine boravka u bolnici (p<0,01). Žene su prosječno provele 7,45 dana u bolnici. Najduže su boravile pacijentice liječene metotreksatom (11,78 dana). Utvrđena je i statistički značajna razlika između prosječne vrijednosti β-hCG-a na prijemu i načina liječenja (p<0,05). Pacijentice s najvišom razinom β-hCG-a (11 189,5) tretirane su laparotomijom, a s najnižom (1 157,33) ekspektativnim postupkom. Nije utvrđena statistički značajna razlika između dobi pacijentica i načina liječenja (p<0,05), simptoma i dužine boravka, kao ni između razine β-hCG-a na prijemu i dužine boravka u bolnici.
Zaključci: Učestalost ektopične trudnoće u Klinici za ženske bolesti i porode KBC Split je 0,84%, gledano na broj poroda. Pacijentice se primaju u bolnicu s prosječno 5,67 navršenih tjedana amenoreje, što je prednost u odnosu na prije jer je moguće izbjeći radikalne operacije, a pruža nam mogućnost konzervativnog načina liječenja: metotreksatom i laparoskopijom. Najčešći simptomi s kojima se pacijentice javljaju su bol i krvarenje (30,7%). Mogućnost postojanja ektopične trudnoće uvijek bi trebalo diferencijalno dijagnostički uzeti u razmatranje kod pacijentica s navedenim simptomima. Budući da su operacija u maloj zdjelici (8,8%) i kiretaža (8,8%) najčešći rizični čimbenici u naših pacijentica, naglasak za budućnost je na poštednijim operativnim zahvatima žena reproduktivne dobi. Iako načešći (50,9%), u našoj je Klinici operativni način zbrinjavanja ektopične trudnoće (35,1% laparoskopijom i 15,8% laparotomijom) puno manje zastupljen nego u Klinici za ženske bolesti i porode KBC Rebro, gdje se operira i 89,5% ektopičnih trudnoća. UZV nalaz je parametar na kojem trebalo poraditi; ujednačiti ga te vidljivu tvorbu izraziti kvantitativno (u centimetrima), kako bi poboljšali ranu dijagnostiku ektopične trudnoće i imali još jedan kriterij pri odabiru načina liječenja. |
| Abstract (english) | Objective: In this research we analyzed frequency, characteristics, risk factors and treatment of ectopic pregnancy in our Clinic, during the period of 3 years (from January 2012 to December 2014).
Design: Retrospective study.
Patients and metods: All women with diagnosed ectopic pregnancy, hospitalized in our Clinic during 2012, 2013 and 2014, were included in this study. We analyzed the number of ectopic pregnancies according to number of deliveries, then demographic and clinical parameters: age, parity, pregnancy, anamnesis (risk factors), simptoms, amenorrhea (the absence of menstruation in weeks), and β-hCG, erythrocytes, hemoglobin and hematocrite level at the moment of hospitalisation. Likewise, we analyzed the ultrasonography, treatment methods and days of hospitalisation. Some correlations were also observed: duration of the hospitalisation and treatment method, β-hCG level at the moment of hospitalisation and treatment method, age and treatment method, symptoms and duration of hospitalisation, β-hCG level and duration of hospitalisation.
Results: : There were 4 720 deliveries and 31 women with ectopic pregnancy (0,66%) during 2012, 4 396 deliveries and 49 ectopic pregnancies (1,12%) during 2013, 4 388 deliveries and 34 ectopic pregnancies (0,77%) during 2014. In a three year period this means overall 13 504 deliveries and 114 women hospitalized with ectopic pregnancy. Frequency of ectopic pregnancy in our study was 0,84%. Average women's age was 31,4 years, mean of gravidy 1,17 and mean of parity 0,77. 5,67 weeks is mean of amenorrhea, at the moment women was hospitalised. 30,7% of our patients presented with pain and bleeding as the most common ectopic pregnancy symptoms. 71,1% women did not have any of the risk factors in anamnesis. Surgery in the pelvis (8,8%) and curettage (8,8%) were more the most frequent risk factors. Blood parameters (at hospital admission): mean beta chorionic gonadotropine level was
6 917,17 IU/ml, erythrocytes 4,14 x1012/L, hemoglobin 12,29 gm/dL, hematocrit 36,6%. Laparoscopic operation was performed in 35,1% of women and it is the most common ectopic pregnancy treatment in our Clinic. 16,7% was treated by methotrexate, 15,8% by laparotomy and 16,7% by expectant management. Just one woman (0,9%) was treated with the combination of methotrexate and laparoscopic surgery. Some correlations were also done. We found statistically significant difference between treatment and days of hospitalisation (p<0,01). Women spent 7,45 days on average in hospital. Women treated by methotrexate spent the longest period in hospital (11,78 days). We also found statistically significant difference between beta chorionic gonadotropine rate and treatment (p<0,05). Laparotomy was done in cases of the highest beta chorionic gonadotropine rate (11 189,5) and expectant management when it was the lowermost (1 157,33). There was no statistically significant difference between women's age and treatment (p>0,05), simptoms and days in hospital, beta chorionic gonadotropine rate and days in hospital. |
