| Abstract | CILJ ISTRAŽIVANJA: Glavni cilj ovog istraživanja bio je istražiti postoji li razlika u duljini isključivog dojenja između žena gradske i ruralne sredine Splitsko - Dalmatinske županije, te pronaći koji čimbenici koji utječu na duljinu dojenja se razlikuju u ove dvije populacije. Jedan od ciljeva bio je ispitati stope dojenja, te čimbenike koji generalno utječu na duljinu dojenja.
MATERIJAL I METODE: Provedeno je temeljno opažajno presječno istraživanje na dvije skupine žena, od kojih jedna skupina žena živi u gradskoj, a druga skupina u ruralnoj sredini Splitsko-dalmatinske županije. Ciljne populcije bile su majke djece koja pohađaju vrtić i osnovnu školu od prvog do četvrtog razreda. Anonimni originalni anketni upitnik bio je glavni način prikupljanja podataka.
REZULTATI: Od ukupno 240 ispitanica njih 127 živjelo je u ruralnoj sredini, a 113 ispitanica u gradskoj sredini. Žene koje žive u ruralnoj sredini statistički su duže isključivo dojile svoju djecu (MWW=5719,0; p<0.01). Majke koje su rođene na selu, bez obzira gdje su živjele kasnije, također su duže isključivo dojile svoju djecu nego majke koje su rođene u gradu (t=3.63; p<.01; df=229). U gradu su ispitanice starije (t=2,69; p<0.01), značajno obrazovanije (MWW=2556,0; p<0.01), značajno više ih je zaposleno (MWW=2462,0; p<0.01), veća su im bila prosječna mjesečna primanja (MWW=6315,0; p<0.01), očevi su bili znatno obrazovaniji (MWW=2897,0; p<0.01) te je više žena u gradu pohađalo tečaj dojenja (χ²=17.48; p<0.01). Ispitanice na selu imaju više djece (t=2,69; p<0.01), više žena je već prije imalo dijete (t=2,69; p<0.01), značajno je više žena živjelo u proširenoj obitelji u odnosu na gradsku sredinu (MWW=6315,0; p<0.01) te su bile značajno više nezaposlene (MWW=5500,0; p<0.01) u usporedbi sa ženama gradske sredine. Statistički, razlikuje se način tj. mjesto učenja tehnike dojenja u gradskoj i ruralnoj sredini (χ²=9,365; p<0.05). Žene iz gradske sredine tehniku dojenja učile su samostalno, a žene ruralne sredine značajno su više učile od osoblja rodilišta i patronažne sestre. Žene na selu bile su više podučene svim prednostima dojenja od strane zdravstvenog osoblja (χ²=20.45; p<0.05) te su se više mogle obratiti za pomoć stručnim osobama (χ²=10.56; p<0.01). Više žena na selu se ustručavalo dojiti na javnom mjestu (χ²=5.12; p<0.05). Generalno, žene koje su prošle tečaj dojenja dojile su dulje (χ²=10.72; p<0.05), žene koje su pušile u trudnoći (χ²=14.1; p<0.05) i za vrijeme dojenja (χ²=13.91; p<0.05) dojile su kraće. Žene koje smatraju da ih je zdravstveno osoblje podučilo prednostima dojenja (χ²=13.25; p<0.05) i žene koje su dojile na zahtjev djeteta (χ²=8.75; p<0.05) dojile su dulje. Žene koje su imale više točnih odgovora u dijelu ankete gdje se ispitivalo znanje o dojenju također su dojile dulje (χ²=18.2; p<0.05).
Što je žena obrazovanija (χ²=7.79; p<0.05) i što joj je suprug obrazovaniji (χ²=8.14; p<0.05) to dulje doji. Žene koje su djeci davale dudu varalicu kraće su dojile i u gradskoj (t=2.17; p<0.05) i u ruralnoj sredini (χ²=23.49; p<0.05). U ruralnoj sredini, osim već navedenih čimbenika, dokazano je da što je žena imala više djece (χ²=16.18; p<0.01) i što je bio veći redni broj ispitivanog djeteta (χ²=18.35; p<0.01) to je žena dulje dojila ispitivano dijete. Žene koje su bile zadovoljnije osobljem rodilišta (χ²=9.26; p<0.01) i žene koje su imale namjeru da će dojiti prije poroda (χ²=9.05; p<0.01) dulje su dojile.
ZAKLJUČAK: U ovom istraživanju dobivene su neke statistički značajne razlike između ispitanica gradske i ruralne sredine po pitanju duljine isključivog dojenja i brojnih čimbenika koji imaju utjecaj na duljinu dojenja. Pokazalo se da su stope dojenja još uvijek niske i daleko ispod očekivanih. Pokazalo se da je duljina isključivog dojenja veća u ruralnoj sredini, iako je postotak žena koje doje dulje od 6 mjeseci veći u gradskoj sredini. što se može prepisati njihovoj većoj razini obrazovanja i zaposlenosti, starijoj dobi, pohađanju tečaja dojenja, znanju o dojenju, boljem materijalnom statusu i obrazovanosti supruga. S druge strane, žene na selu imaju veći broj djece, veći broj žena je već prije imao dijete, češće žive u proširenoj obitelji, zadovoljnije su zdravstvenim osobljem i češće smatraju da im se mogu obratiti za pomoć u slučaju komplikacija s dojenjem. Ukupno gledajući, dulje doje obrazovanije žene, žene čiji su muževi obrazovaniji, one koje imaju više djece i što je veći redni broj ispitivanog djeteta, žene koje su prošle tečaj dojenja, one koje smatraju da ih je zdravstveno osoblje podučilo prednostima dojenja, one koje su dojile na zahtjev djeteta, one koje su imale više točnih odgovora u dijelu gdje se ispitivalo znanje o dojenju, žene koje su bile zadovoljnije osobljem rodilišta te one žene koje su prije poroda imale namjeru da će dojiti. Ovim istraživanjem potvrđen je negativan utjecaj na duljinu dojenja već dokazanih čimbenika kao što su pušenje za vrijeme trudnoće, pušenje za vrijeme dojenja i upotreba dude varalice. |
| Abstract (english) | RESEARCH OBJECTIVE: Main objective of this research was to investigate if there is any difference in breastfeeding duration between women of urban and rural areas in Split-Dalmatia county and to find which factors related with the length of breastfeeding are different between these groups of population. One of the objectives was to examine the rates of breastfeeding, and to find which factors have influence on breastfeeding duration.
MATERIAL AND METHODS: This research was a basic observational cross-sectional study with two different groups of women, in urban and rural areas. Targeted populations were mothers of kindergarden children and elementary school children (first to fourth grade). Original anonymous questionnaire was a main way of gathering data.
RESULTS: The total number of examinees was 240, 127 lived in rural and 113 lived in urban areas. Women from rural areas statistically longer breastfeed their children (MWW=5719,0; p<0.01). Women born in rural areas, whereever they live afterwards, statistically breastfeed their children longer than women in urban areas (t=3.63; p<.01; df=229). In urban areas, women are older ( t=2,69; p<0.01), significantly more educated (MWW=2556,0; p<0.01), more of them are employed (MWW= 2462,0; p<0.01), they have higher monthly financial income (MWW 6315,0; p<0.01), their husbands were significantly more educated (MWW=2897,0; p<0.01) and more often they attended breastfeeding groups (χ²=17.48; p<0.01) compared to women from rural areas. Women from rural areas have more children (t=2,69; p<0.01), more of them live in larger families (MWW=6315,0; p<0.01), and they were significantly more unemployed (MWW=5500,0; p<0.01) compared to women from urban areas. Statistically, there were differences between place and the way of learning breastfeeding techniques in urban and rural areas (χ²=9,365; p<0.05). Women from urban areas learned the technique of breastfeeding by themselves, while women from rural areas learned more from maternity staff and health visitors. Women in rural areas were more often taught about the benefits of breastfeeding from health staff (χ²=20.45; p<0.05) and were more able to adress proffesionals concerning breastfeeding (χ²=10.56; p<0.01). More women from rural areas were more hesitant to breastfeed in public places (χ²=5.12; p<0.05). Generally, women who went to breastfeeding courses breastfed longer (χ²=10.72; p<0.05), women who smoked during pregnancy (χ²=14.1; p<0.05) and during breastfeeding (χ²=13.91; p<0.05) breastfed shorter. Women which were taught about breastfeeding benefits from health staff (χ²=13.25; p<0.05) and women which breastfed their child on demand (χ²=8.75; p<0.05) breastfed longer. Women with more correct answers in the breastfeeding questionnaire also breastfed longer (χ²=18.2; p<0.05. More educated women (χ²=7.79; p<0.05) and women which husbands are more educated (χ²=8.14; p<0.05) breastfed longer. Women whose children were using pacifiers breastfed shorter both in urban (t=2.17; p<0.05) and in rural (χ²=23.49; p<0.05) areas. In rural areas, women with more children (χ²=16.18; p<0.01) and women whose examined child is higher on ordinal number ( if women have more than one child) (χ²=18.35; p<0.01) breastfed longer. Also, women more satisfied with maternity staff (χ²=9.26; p<0.01) and women who intended to breastfeed before delivery (χ²=9.05; p<0.01) breastfed longer.
CONCLUSION: This research found statistically significant differences in exclusive breastfeeding duration and numerous other factors influencing breastfeeding length between urban and rural women. It has been shown that breastfeeding rates are still suboptimal and far below expected. Breastfeeding duration is longer in rural areas, but the percentage of women who breastfeed longer than 6 months is greater in urban areas which can be related to their higher education and employment, higher age, attending breastfeeding groups, knowledge about breastfeeding, higher financial income, and more educated husbands. Meanwhile, in rural areas women have more children, they often live in larger families, they have better opinions about health staff and more often they consider that they can adress health staff if they have any problem with breastfeeding. This research comfirmed that smoking cigarettes during pregnancy and breastfeeding, and using pacifiers has a negative affect, while breastfeeding on demand, mother's and fathers's higher education, attending breastfeeding groups, many children, better opinions about health staff and their support and education about breastfeeding, greater knowledge about the benefits of breastfeeding and intention (before delivery) to breastfeed has a positive affect on breastfeeding duration. |
