| Sažetak | Objectives: The aim of this study was to compare the treatment strategies of the original 500 pleural empyema patients from the REGIOMED clinics, in Germany, particularly regarding surgical management using minimally invasive surgery versus open thoracotomy. Specifically, the parameters of in-hospital mortality, postoperative stay, hospital readmission, and survival after one year were examined and compared.
Materials and Methods: Originally, 500 patient data with the diagnosis of pleural empyema from the REGIOMED clinic network, spanning the period from 2017 to 2023, were retrospectively compared. During the analysis, some patients had to be excluded due to incomplete data. Various parameters were examined, focusing on the treatment options used in this study. The therapies were categorized into conservative therapy, drainage, minimally invasive surgery, open thoracotomy, and VAC therapy.
Results: The study included a total of 344 patients with a median age of 66 years. In the examination of in-hospital mortality utilizing the Chi-square test, the findings revealed significant associations between conservative therapy and minimally invasive surgery with in-hospital mortality (P<0.001 and P<0.001, respectively). In terms of postoperative stay a significant difference (P=0.001) with a mean difference of 11.343 days was found between conservative and open surgery. Similarly, testing between minimally invasive and open surgery revealed a significant difference (P<0.001) with a mean difference of 10.319 days. The analysis of one-year survival rates revealed the overall one-year survival rate was 77.6% (256 out of 330 patients). While conservative and minimally invasive treatments showed statistically significant positive effects on one-year survival (P<0.001), open surgical treatment did not demonstrate a statistically significant impact. Overall, 18.1% (60 out of 332) of patients required hospital readmission due to pleural empyema or respiratory disease. While open surgical treatment showed a statistically significant association with higher readmission rates (P=0.001), conservative and minimally invasive treatments did not demonstrate any significant association with readmission rates.
Conclusion: The minimally invasive therapy demonstrates statistical superiority in terms of hospital readmission, postoperative stay, and survival after one year compared to other treatment options. Nevertheless, it does not show superiority in terms of in-hospital mortality. The optimal treatment for a patient should be individualized and tailored to potential comorbidities and prognoses to guarantee quality of life. |
| Sažetak (hrvatski) | Ciljevi: Cilj ove studije bio je usporediti strategije liječenja originalnih 500 pacijenata s pleuralnim empiemom iz REGIOMED klinika, posebno u pogledu kirurškog upravljanja korištenjem minimalno invazivne kirurgije u odnosu na otvorenu torakotomiju. Konkretno, ispitani su i uspoređeni parametri bolničke smrtnosti, postoperativnog boravka, ponovnog prijema u bolnicu i preživljavanja nakon jedne godine.
Materijali i metode: Izvorno je retrospektivno uspoređeno 500 podataka pacijenata s dijagnozom pleuralnog empiema iz mreže REGIOMED klinika, obuhvaćajući razdoblje od 2017. do 2023. Tijekom analize neki pacijenti morali su biti isključeni zbog nepotpunih podataka. Ispitani su različiti parametri, s fokusom na opcije liječenja korištene u ovoj studiji. Terapije su kategorizirane u konzervativnu terapiju, drenažu, minimalno invazivnu kirurgiju, otvorenu torakotomiju i VAC terapiju.
Rezultati: Studija je uključivala ukupno 344 pacijenta s medijanom dobi od 66 godina. U ispitivanju bolničke smrtnosti korištenjem Chi-square testa, rezultati su otkrili značajne veze između konzervativne terapije i minimalno invazivne kirurgije s bolničkom smrtnošću (P<0.001 i P<0.001). U pogledu postoperativnog boravka pronađena je značajna razlika (P=0.001) s prosječnom razlikom od 11.343 dana između konzervativne i otvorene kirurgije. Slično, testiranje između minimalno invazivne i otvorene kirurgije otkrilo je značajnu razliku (P<0.001) s prosječnom razlikom od 10.319 dana. Analiza stopa preživljavanja od jedne godine otkrila je ukupnu stopu preživljavanja od jedne godine od 77.6% (256 od 330 pacijenata). Dok su konzervativne i minimalno invazivne terapije pokazale statistički značajne pozitivne učinke na preživljavanje nakon jedne godine (P<0.001), otvorena kirurška terapija nije pokazala statistički značajan utjecaj. Ukupno je 18.1% (60 od 332) pacijenata zahtijevalo ponovni prijem u bolnicu zbog pleuralnog empiema ili respiratornih bolesti. Dok je otvorena kirurška terapija pokazala statistički značajnu povezanost s višim stopama ponovnog prijema (P=0.001), konzervativne i minimalno invazivne terapije nisu pokazale značajnu povezanost s stopama ponovnog prijema.
Zaključak: Minimalno invazivna terapija pokazuje statističku superiornost u pogledu ponovnog prijema u bolnicu, postoperativnog boravka i preživljavanja nakon jedne godine u usporedbi s drugim opcijama liječenja. Ipak, ne pokazuje superiornost u pogledu bolničke smrtnosti. Optimalno liječenje za pacijenta treba biti individualizirano i prilagođeno potencijalnim komorbiditetima i prognozama kako bi se osigurala kvaliteta života. |
