Cilj istraživanja: Cilj ovog istraživanja je utvrditi koji su najčešći uzročnici kandidemije u KBC-u Split u periodu od 5 godina (2011. - 2015. godine), postoji li trend povećanja broja izolata non-albicans vrsta u odnosu na broj izolata C. albicans te kakva je osjetljivost pojedinih vrsta kandida koje uzrokuju kandidemiju na najčešće korištene antifungike. Materijali i metode: U ovom retrospektivnom istraživanju korišteni su podatci iz arhiva Kliničkog zavoda za mikrobiologiju i parazitologiju KBC-a Split za razdoblje od 2011. do 2015. godine o izolatima kandida i njihovoj osjetljivosti na antifungike. Analizirana su 4763 izolata kandida, od kojih je 149 izolirano iz hemokultura. Pri obradi podataka korištena je metoda analize rasta ili pada trenda (eksponencijalni trend). U testiranju razlike u proporcijama korišten je jednosmjerni Z test. Za testiranje reprezentativnosti uzoraka korištena je ANOVA metoda. Za analizu je korišten statistički program STATISTICA 12. Rezultati: U ispitivanom razdoblju, među ukupnim izolatima kandida, C. albicans je bila najčešći izolat (62%). Među sojevima kandida izoliranim iz hemokultura ustanovljen je trend smanjenja udjela C. albicans (38%) i značajno povećanje udjela non-albicans vrsta na 62% (p=0.001766). Od non-albicans vrsta najčešće je bila izolirana C. parapsilosis (24%). C. albicans je pokazala dobru osjetljivost na testirane antifungike. Izolati C. parapsilosis su bili najrezistentniji na flukonazol (53%), dok je rezistencija na vorikonazol bila 40%. Rezistencija C. glabrata na flukonazol iznosi 27%. Zaključak: Analizom svih izolata u ispitivanom razdoblju ustanovljeno je da je C. albicans i dalje najčešći izolat u KBC Split. Također je ustanovljen trend povećanja non-albicans vrsta kandida kao uzročnika kandidemije među kojima trenutno prevladava C. parapsilosis. Non-albicans vrste, posebno C. parapsilosis, su otpornije od C.albicans na antifungike, prvenstveno na flukonazol, stoga se preporučuje da se, pri sumnji na non-albicans kandidemiju, u terapiji koriste ehinokandini. Ukoliko se naknadno utvrdi da se radi o C. albicans trebalo bi ehinokandine zamijeniti azolima. Važno je daljnje praćenje lokalne epidemiološke situacije uzročnika kandidemija te posebno praćenje osjetljivosti pojedinih vrsta kandida na antifungike.

Aim of the study: Aim of this study is to determine the frequency of Candida spp. causing the candidemia in University Hospital Centre Split during the period of 2011. - 2015. and also to determine if there is a trend of an increase of the non-albicans isolates, and antifungal sensitivity of a species causing the candidemia. Patients and methods: In this retrospective study data has been used from the archive of Department for Microbiology and Parasitology, University Hospital Centre Split, about Candida isolates and their antifungal resistance pattern during the period 2011.-2015. Overall, 4763 isolates were analyzed of which 149 isolates were from the hemoculture. For data analysis a method of an increase and a decrease in a trend (the exponential trend method) was used. Difference in a proportion has been tested with the one way Z test. Representativeness of a method was tested with the ANOVA method. Statistical analysis has been performed with the STATISTICA 12. Results: In the studied period C. albicans is still the main cause of a candidemia (62%). When considering the hemoculture, we found that there is a decrease of C. albicans (38%) and an increase in the non-albicans (62%) species (p=0.001766). The most frequently isolated non-albicans species was C. parapsilosis (24%). C. albicans showed good sensitivity to the antifungal agents tested. C. parapsilosis isolates showed highest resistance to fluconazole (53%). Furthermore, C. parapsilosis isolates showed 40% resistance rate to voriconazole and C. glabrata strains showed 27% resistance rate to fluconazole. Conclusion: When the overall Candida isolates are analyzed it is established that C. albicans is still the most frequent isolate in University Hospital Centre Split. When considering the isolates from the hemocultures it is established that there is a trend of an increase in the non-albicans species from which the most frequent is C. parapsilosis. Non-albicans species, especially C. parapsilosis showed higher resistance to the antifungal agents, primarily fluconazole, so we recomend usage of the echinocandins when the non-albicans candidemia is suspected. If a cause of the candidemia is identified as C. albicans, echinocandins should be replaced with the azoles. Local epidemiological surveillance of a causative agents of a candidemia is important and also a surveillance of a sensitivity of the Candida spp. to the antifungal agents.