| Sažetak | CILJ ISTRAŽIVANJA: Utvrditi ima li promjena u vrijednostima lipidograma i biokemijskih parametara u bolesnika sa šećernom bolešću tipa 2 nakon započinjanja liječenja degludecom i nakon započinjanja liječenja glarginom U-300. Nadalje, cilj je i utvrditi je li promjena u vrijednostima lipidograma i biokemijskih parametara veća nakon korištenja jednog inzulina u odnosu na korištenje drugog inzulina.
ISPITANICI I METODE: U ovo ukriženo istraživanje uključeno je 23 ispitanika koji se redovito kontroliraju na Zavodu za dijabetologiju Kliničkog bolničkog centra Split. Ispitanici koji su sudjelovali u ovoj studiji bolovali su od šećerne bolesti najmanje jednu godinu i nisu postigli uspješnu kontrolu glikemije ni uz submaksimalne ni uz maksimalne doze oralnih hipoglikemika. Nakon uključivanja ispitanika u istraživanje slijedi wash-out period u kojemu se isključuje sva dotadašnja terapija i uključuje standardna doza metformina od 2x1000 mg tbl dnevno. Po završetku wash-out perioda ispitanici se randomiziraju u dvije skupine. Nulta točka istraživanja označava uvođenje jedne dnevne doze bazalnog inzulina degludec (Tresiba 100 jedinica/mL) uz metformin skupini 1 te uvođenje jedne dnevne doze bazalnog inzulina glargin U-300 (Toujeo 300 jedinica/mL) uz metformin skupini 2. Prvi terapijski traje 12 tjedana. Po završetku prvog terapijskog perioda započinje drugi wash-out period, također u trajanju od 7 dana, u kojemu ispitanici uzimaju samo metformin. Zatim slijedi zamjena inzulina među skupinama te drugi terapijski period koji, jednako kao i prvi terapijski period, traje 12 tjedana. Sveukupno trajanje studije je 26 tjedana. Primarni ishodi našeg istraživanja određeni su lipidogram (HDL, LDL, kolesterol, trigliceridi) i biokemijski parametri (ALT, AST, bilirubin, GGT, urati, urea, kreatinin).
REZULTATI: Nakon 12-tjednog perioda korištenja inzulina glargin U-300 došlo je do statistički značajnog sniženja vrijednosti HDL-a (P=0,011, SD=0,173) i LDL-a (P=0,009, SD=0,820) te statistički značajnog povišenja vrijednosti triglicerida (P=0,022, SD=0,812). Nakon 12-tjednog perioda korištenja inzulina degludec došlo je do statistički značajnog sniženja vrijednosti HDL-a (P=0,018, SD=0,123), uree (P=0,044, SD=1,181) i tjelesne mase (P=0,013, SD=2,353) te statistički značajnog povišenja vrijednosti triglicerida (P=0,009, SD=0,998). Usporedba promjene u vrijednostima ispitivanih parametara pokazuje statistički značajno smanjenje tjelesne mase (P=0,010, SD=3,007), a statistički značajno povećanje LDL-a (P=0,017, SD=1,326) nakon korištenja degludeca u usporedbi nakon korištenja glargina U-300. Promjene vrijednosti kolesterola, ALT-a, AST-a, bilirubina, GGT-a, urata, kreatinina i ITM-a ne pokazuju statistički značajne razlike nakon korištenja glargina U-300, nakon korištenja degludeca i nakon usporedbe učinaka navedenih inzulina na te parametre.
ZAKLJUČCI: Liječenje ispitanika inzulinom glargin U-300 rezultiralo je sniženjem vrijednosti HDL-a i LDL-a te povišenjem vrijednosti triglicerida, dok je liječenje ispitanika inzulinom degludec rezultiralo sniženjem vrijednosti HDL-a, uree i tjelesne mase te povišenjem vrijednosti triglicerida. Liječenje ispitanika degludecom dovodi do viših vrijednosti LDL-a i sniženja tjelesne mase u odnosu na liječenje ispitanika glarginom U-300. |
| Sažetak (engleski) | OBJECTIVES: To determine whether there are changes in lipidogram values and biochemical parameters in patients with type 2 diabetes after initiation of degludec treatment and after initiation of U-300 glargine therapy. Furthermore, the aim is to determine whether the change in lipidogram values and biochemical parameters is greater after the use of one insulin compared to the use of another insulin.
PATIENTS AND METHODS: This crossover study included 23 subjects who are regularly monitored at the Department of Diabetology of the University Hospital of Split. Subjects who participated in this study had diabetes for at least one year and did not achieve successful glycemic control with either submaximal or maximal doses of oral hypoglycemics. After inclusion of the subjects in the study, there is a wash-out period in which all previous therapy is excluded and includes a standard dose of metformin of 2x1000 mg tbl per day. At the end of the wash-out period, subjects were randomized into two groups. Zero point of the study indicates the introduction of one daily dose of basal insulin degludec (Tresiba 100 units / mL) with metformin group 1 and the introduction of one daily dose of basal insulin glargine U-300 (Toujeo 300 units / mL) with metformin group 2. The first therapeutic lasts 12 weeks . Upon completion of the first treatment period, a second wash-out period begins, also lasting 7 days, in which subjects take only metformin. This is followed by insulin replacement between groups and a second treatment period that, like the first treatment period, lasts 12 weeks. The total duration of the study was 26 weeks. The primary outcomes of our study were determined by lipidogram (HDL, LDL, cholesterol, triglycerides) and biochemical parameters (ALT, AST, bilirubin, GGT, urate, urea, creatinine).
RESULTS: After a 12-week period of insulin glargine U-300 use, there was a statistically significant decrease in HDL (P = 0.011, SD = 0.173) and LDL (P = 0.009, SD = 0.820) and a statistically significant increase in triglycerides (P = 0.022, SD = 0.812). After a 12-week period of degludec insulin use, there was a statistically significant decrease in HDL (P = 0.018, SD = 0.123), urea (P = 0.044, SD = 1.181) and body weight (P = 0.013, SD = 2.353). and a statistically significant increase in triglyceride values (P = 0.009, SD = 0.998). Comparison of the change in the values of the examined parameters shows a statistically significant decrease in body weight (P = 0.010, SD = 3.007), and a statistically significant increase in LDL (P = 0.017, SD = 1.326) after using degludec compared to after using glargine U-300. Changes in cholesterol, ALT, AST, bilirubin, GGT, urate, creatinine, and BMI did not show statistically significant differences after U-300 glargine use, after degludec, and after comparing the effects of these insulins on these parameters.
CONCLUSIONS: Treatment of subjects with insulin glargine U-300 resulted in a decrease in HDL and LDL and an increase in triglycerides, while treatment of subjects with insulin degludec resulted in a decrease in HDL, urea and body weight and a increase in triglycerides. Treatment of subjects with degludec leads to higher LDL values and weight loss compared to treatment of subjects with glargine U-300. |
