| Sažetak | Cilj istraživanja: Ispitati izravni vazodilatacijski i antioksidacijski učinak zelenog čaja
(Camellia Sinensis) i kako primjena različitih ekstrakcijskih metoda mijenja biološka
svojstva.
Materijal i metode: U svrhu istraživanja pripremljeno je 6 ekstrakata zelenog čaja
primjenom vode i/ili etanola u različitim volumnim omjerima kao ekstrakcijska otapala
(100 % voda, 20 % etanol,40 % etanol, 60 % etanol, 80 % etanol i 100 % etanol). Nakon
pripremanja ekstrakata i određivanja glavnih fenolnih frakcija (flavonoida i neflavonoida) i
katehina, ispitivan je vazodilatacijski učinak. Vazodilatacijski učinak se ispitao na izoliranim
aortnim prstenovima, relaksacija se izražavala kao postotak smanjenja vazokonstrikcije
uzrokovane noradrenalinom. Isključivo izolirani vaskularni prstenovi s očuvanim endotelom
(acetilkolinska relaksacija veća od 60 %), prekontrahirani noradrenalinom, bili su izloženi
kumulativnoj dozi (0.5-6 ‰) ispitivanog pojedinačnog ekstrakta. Antioksidacijski kapacitet
određen je FRAP metodom (prema engl. Ferric reducing antioxidant power) i izražen u
mmol/L ekvivalenta troloksa (TE). Za potrebe istraživanja upotrijebljeno je 12 štakora
Sprague-Dawley, mužjaka, tjelesne mase 360-400 g, uzgojenih u Sveučilišnoj nastambi za
pokusne životinje Medicinskog fakulteta u Splitu.
Rezultati: Izravan, o dozi ovisan, vazodilatacijski učinak pokazan je u pet, od ukupno šest
ispitivanih ekstrakta zelenog čaja. Najpotentniji vazodilatacijski odgovor imao je ekstrakt
zelenog čaja u 100 % vodi. Slijede ekstrakt zelenog čaja u 20 % etanolu, u 40 % etanolu, te u
100 % etanolu. Najslabiji vazodilatacijski učinak ostvario je ekstrakt zelenog čaja u 80 %
etanolu. Ekstrakt zelenog čaja u 60 % etanolu jedini nije pokazao o dozi ovisnu vazodilataciju,
naprotiv, ostvario je vazokonstrikcijski učinak. Nije pronađena povezanost između
vazodilatacijskog i antioksidacijskog učinka ispitivanih ekstrakta. Također nije pronađena
povezanost između vazodilatacijskog učinka i polifenolnog sastava ispitivanih ekstrakta.
Sličan antioksidacijski učinak in vitro pokazali su ekstrakti u 40, 60 i 80 % etanolu. Nešto
slabiji bio je ekstrakt u 20 % etanolu, a 100 % vodeni i 100 % etanolni ekstrakti zelenog čaja
bili su najslabiji antioksidansi. Pronađena je povezanost antioksidacijskog kapaciteta s
ukupnim polifenolnim sadržajem, ali i s pojedinim skupinama polifenola (flavonoidi,
neflavonoidi, katehini).
Zaključci: Ekstrakti zelenog čaja, primijenjeni u kumulativnoj dozi (0.5-6 ‰), pokazuju
izravan, o dozi ovisan, vazodilatacijski učinak. Ovisno o primijenjenom ekstrakcijskom
otapalu, mijenja se vazodilatacijski učinak ekstrakta zelenog čaja. Ekstrakti u vodenoj otopini
su pokazali značajno veći vazodilatacijski učinak od onih u alkoholnoj otopini. Opisanim
istraživanjem utvrđeno je da vazodilatacijski učinak nije povezan s polifenolnim sadržajem.
Također je utvrđeno da vazodilatacijsko djelovanje nije povezano ni s udjelom katehina u
ispitivanim ekstraktima. Nije pronađena međusobna povezanost maksimalnog
vazodilatacijskog učinka i antioksidacijskog kapaciteta. Pronađena je povezanost između
antioksidacijskog kapaciteta i sadržaja ukupnih fenola. Također je pronađena povezanost
između pojedinih polifenolnih skupina (flavonoida, neflavonoida i katehina) i
antioksidacijskog kapaciteta. Zaključujem da su polifenolne komponente potentni in vitro
antioksidansi i zaslužni za antioksidacijsku aktivnost zelenog čaja. Međutim, na temelju
dobivenih rezultata ne može se zaključiti koja je komponenta zelenog čaja presudna za in
vitro vazodilatacijski odgovor. Daljnja istraživanja o biodostupnosti zelenog čaja su potrebna
da bismo u potpunosti razumjeli biološki učinak zelenog čaja. |
| Sažetak (engleski) | Objectives: To examine and compare direct vasodilatory effects of green tea extracts that
have been made with different solvents.
Materials and methods: Green tea extracts (GTE) were prepared using different solvents
(100 % ethanol, 80 % ethanol, 60 % ethanol, 40 % ethanol, 20 % ethanol and 100 % water). After
the preparation, phenolic content (flavonoids, nonflavonoids and catechins) of each extract
was identified. Isolated vascular rings of rat aorta with an intact endothelium were mounted in
tissue baths, contracted with norephinephrine and then exposed to extracts. The vasodilatory
activity of the extracts was determined as a percent relaxation of norepinephrine precontracted
rat’s aortic rings. The extracts were applied cumulatively with the dose interval from 0.5 to
6 ‰. Antioxidant capacity was determined by FRAP method (Ferric reducing antioxidant
power) and expressed as the mmol/L TE (trolox equivalent). 12 Sprague-Dawley rats were
sacrificed, all males, body masses from 360 to 400 g.
Results: Direct, dose dependent, vasodilatory effect was demonstrated in five out of six
tested extracts. The most effective vasodilator was GTE in 100 % water, followed by 20 %
ethanol GTE, 40 % ethanol GTE and 100 % ethanol GTE. The least effective was GTE in 80 %
ethanol. GTE in 60 % ethanol did not show any vasodilatory activity. No association was
found between antioxidative capacity and vasodilatation. Furthermore, no association was
found between phenolic content and vasodilatory activity. There is a positive correlation
between antioxidative capacity and total phenolic content, and also between antioxidative
capacity and each class of phenolics (flavonoids, nonflavonoids, catechins).
Conclusion: Study demonstrated that GTE has direct, dose dependent vasodilatory effect.
This effect changes depending on the solvent used in the extraction. GTE that were made
using an aquaeous solvent demonstrated better vasodilatory response than GTE that were
made in an alcoholic solvent. There was no association between antioxidative capacity and
vasodilatation. Regarding our results, we cannot determine which of phenolic fractions were
responsible for vasodilatory effect of extracts since there was no correlation between phenolic
content and vasodilatory activity. However, we did demonstrate that polyphenols are potent in
vitro antioxidants. The general antioxidative functions of tea polyphenols in the plasma and
other tissues following tea ingestion are open to discussion. Further information on the bioavailability and disposition of tea polyphenols is important for understanding the
biological effects of tea. |
