Cilj istraživanja: Cilj je istražiti osobitosti nutritivnog statusa bolesnika sa kroničnom bubrežnom bolešću koji se liječe različitim metodama nadomještanja bubrežne funkcije te razlike u nutritivnom statusu ispitivanih skupina kao i povezanost pokazatelja nutritivnog statusa s vrijednostima hemoglobina i reaktantom akutne upale praćenim kroz razine C-reaktivnog proteina. Materijali i metode: Istraživanje je provedeno među bolesnicima sa završnim stadijem zatajenja bubrežne funkcije koji se liječe različitim metodama nadomještanja bubrežne funkcije (HD, PD i TX) na Kliničkom odjelu za nefrologiju i dijalizu, Klinike za unutarnje bolesti, Kliničkog bolničkog centra Split. Glavni ulazni podaci za sve ispitanike bili su dob, spol, duljina liječenja metodom nadomještanja bubrežne funkcije, tjelesna težina i tjelesna visina. Za sve ispitanike određene su serumske vrijednosti ureje, kreatinina, željeza (μmol/L), ukupnog kapaciteta vezanja željeza za transferin (TIBCμmol/L), triglicerida, kolesterola-ukupnog, LDL, HDL (mmol/L), hemoglobina, albumina (g/L), C-reaktivnog proteina (CRP) (mg/L) te je izračunat indeks tjelesne mase (ITM) (kg/m2), saturacija transferina (TSAT %) i za HD bolesnike DMS (eng. Dialysis malnutrition score ). Rezultati: U istraživanje je uključeno ukupno 263 bolesnika (144 muškarca i 119 žena, starosti 65,56±14,6 godina) koji se liječe (4,72±5,0 godina) različitim metodama nadomještanja zatajenja bubrežne funkcije (164 bolesnika liječena hemodijalizom (HD), 22 bolesnika liječena peritonejskom dijalizom (PD) te 77 bolesnika sa transplantiranim bubregom). Rezultati su pokazali da postoje statistički značajne razlike između triju ispitivanih skupina (HD, PD i bolesnika sa transplantiranim bubregom) u serumskim vrijednostima albumina (p=<0.001) i kolesterola (p=<0.001). Nadalje, rezultati su pokazali kako su HD bolesnici imali statistički značajno niže vrijednosti albumina (p=<0,001), ITM (p=0,039) i kolesterola (p=<0,001) u usporedbi s bolesnicima s transplantiranim bubregom. Također, bolesnici liječeni PD imali su statistički značajno niže vrijednosti albumina (p=<0,001) i kolesterola (p=<0,003) u usporedbi sa bolesnicima s transplantiranim bubregom. Statistički značajna povezanost nađena je između DMS i albumina (p=<0.001), ITM (p=0.005) i kreatinina (p=<0.001) među HD bolesnicima. Nadalje, statistički značajna povezanost između albumina i hemoglobina nađena je u svih ispitanika (r=0,395, p= <0.001) neovisno o modalitetu nadomještanja zatajenja bubrežne funkcije. 76,3 % HD bolesnika, 77,3 % PD i 27,4 % bolesnika s transplantiranim bubregom imalo je serumske vrijednosti albumina ispod preporučenih vrijednosti ( <40 g/L). Među HD bolesnicima 46,0 % bolesnika ima ITM < 23 kg/m2, a 40,9 % bolesnika liječenih PD ima ITM < 23 kg/m2, dok među bolesnicima sa transplantiranim bubregom 22,1 % bolesnika ima ITM < 23 kg/m2. Zaključak: Rezultati istaživanja pokazaju kako među bolesnicima sa kroničnom bubrežnom bolešću koji se liječe različitim metodama nadomještanja zatajenja bubrežne funkcije postoje značajne razlike u parametrima nutritivnog statusa ovisno o metodi nadomjesnog liječenja zatajenja bubrežne funkcije. Nadalje, postoji značajan broj bolesnika sa serumskim vrijednostima albumina i ITM ispod preporučenih vrijednosti. Nađena je značajna povezanost između pokazatelja nutritivnog statusa i hemoglobina te biljega upale. Rezultati pokazaju kako je među ovim skupinama bolesnika potrebno procijenjivati i pratiti nutritivni status te ovisno o rezultatima provoditi intervencije u smislu poboljšanja nutritivnog statusa kako bi se poboljšanjem nutritivnog statusa poboljšao klinički ishod ovih bolesnika (liječenje anemije i upale).