Ciljevi: Cilj ovog istraživanja bio je procijeniti hoće li prisutnost EGFR mutacija u bolesnika s NSCLC, a koji su liječeni radio kemoterapijom, imati utjecaja na prognozu bolesti i preživljenje. Materijali i metode: Ovo je bila povijesna/retrospektivna kohortna studija u kojoj su se koristili podaci i povijest pacijenata liječenih u Regiomed Klinikum Coburg u periodu od 2016. do 2020. godine, na temelju specifičnih i unaprijed definiranih kriterija uključivanja i isključivanja. Od 432 pacijenta s karcinomom pluća, 336 pacijenata bilo je isključeno iz različitih razloga (histologija malih stanica, prethodni kirurški zahvat, metastatska ili rekurentna bolest, stereotaktička radiokirurgija). U ovu studiju bilo je uključeno 87 pacijenata od kojih je 14 pacijenata imalo EGFR mutacije. Analizirane karakteristike pacijenata bile su: obiteljska predispozicija, status Karnofsky-jevog učinka, povijest pušenja, vrsta primljene terapije, svaki recidiv i njegova lokacija, kao i moguća toksičnost zbog terapije. Koristeći Kaplan-Meierovu metodu analizirane su ukupne stope preživljavanja pacijenata prema statusu mutacije, dobi, stadiju bolesti u trenutku dijagnoze i spolu te su uspoređene logrank testom. Statistički podaci analizirani su pomoću IBM SPSS Statistike za Windows 26 (IBM Corp, 2019.). Podaci o pacijentima dopunjavani su iz javnih baza podataka kad god je to bilo moguće. Rezultati: Srednja dob pacijenata bila je 74±11godina. Petogodišnja ukupna stopa preživljavanja (5y-OS) za svih 87 pacijenata bila je 49%, 5y-OS pacijenata starijih od 74 godine bila je 40%, za one mlađe 59% (P=0,13). Pacijenti s mutacijom EGFR (n=14) i pacijenti bez mutacije (n=73) imali su 5y-OS od 64% odnosno 41% (P=0,23). Petogodišnje preživljenje bilo je 46% u bolesnika sa stadijima 1-2B, 38% u bolesnika sa stadijem 3A, 59% u stadiju 3B i 53% u bolesnika sa stadijima 3c-4 (P=0,71). Ova studija je pokazala značajno povećanje preživljenja za žene u usporedbi s muškim pacijentima, i to 66% u odnosu na 38% (P=0,019). Zaključci: U pacijenata s (uglavnom) stadijem III karcinoma pluća nemalih stanica, liječenih definitivnom radiokemoterapijom, postignute su izvrsne ukupne stope petogodišnjeg preživljenja od oko 50%. Pacijenti s EGFR-mutiranim tumorima (n=14) imali su bolju stopu preživljavanja u usporedbi s bolesnicima bez EGFR-mutiranih tumora (n=73), iako nisu postigli statističku značajnost. To se može pripisati malom broju pacijenata s EGFR-pozitivnim tumorima.