| Sažetak | Cilj: Cilj ovog istraživanja je procijeniti povezanost sastava tijela s kvalitetom života u pacijenata sa šećernom bolesti tipa 2.
Ispitanici i metode: U istraživanju je sudjelovalo 67 pacijenata sa šećernom bolesti tipa 2, od čega 32 muškarca i 35 žena. Istraživanje je provedeno u Regionalnom centru za dijabetes, endokrinologiju i bolesti metabolizma Kliničkog bolničkog centra Split. Kvaliteta života se procjenjivala pomoću zdravstvene ankete SF-36. Sastav tijela je mjeren bioelektričnom impedancijskom analizom.
Rezultati: Gledajući ukupan broj ispitanika, većina (59%) je imala povećane razine tjelesne masti i prosječni ITM je bio povećan (28,74). Postoji statistički značajna razlika (P<0,001) u udjelu mišićne mase, tjelesne vode i ukupne masne mase između muškaraca i žena. Žene imaju veći udio ukupne tjelesne masti (37,89 ± 10,04 vs. 26,71 ± 8,06), ali muškarci imaju veću razinu visceralne masti (14,19 ± 4,26 vs. 10,86 ± 3,69). Muškarci imaju puno veći udio mišićne mase (69,65 ± 7,67 vs. 58,84 ± 9,66) i tjelesne vode (50,78 ± 4,97 vs. 43,22 ± 6,28). Muškarci statistički značajno bolje fizički funkcioniraju od žena, prijavljuju manje ograničenja zbog emocionalnih poteškoća, bolje socijalno funkcioniraju, imaju bolje mentalno zdravlje, imaju višu razinu energije i vitalnosti, manje bolova i bolje opće zdravlje. Oni ispitanici koji su često fizički aktivni statistički značajno bolje fizički funkcioniraju, imaju manje ograničenja zbog fizičkih poteškoća i zbog emocionalnih poteškoća te bolje socijalno funkcioniraju. Statistički značajnu negativnu korelaciju imaju razina visceralne tjelesne masti u žena i fizičko funkcioniranje (r= -0,411; P=0,014). Nema statistički značajne korelacije između parametara sastava tijela i ostalih SF-36 domena. Postoji statistički značajna pozitivna korelacija između subjektivnog zadovoljstva kvalitetom života i udjela mišićne mase (r=0,269; P=0,029) te statistički značajna negativna korelacija s udjelom ukupne tjelesne masti (r= -0,266; P=0,030).
Zaključci: Među pacijentima sa šećernom bolesti tipa 2 bolju kvalitetu života imaju muškarci i oni koji su fizički aktivniji. U ovom istraživanju nije potvrđena značajna povezanost sastava tijela s kvalitetom života u pacijenata sa šećernom bolesti tipa 2. |
| Sažetak (engleski) | Aim: The aim of this research is to assess the relationship between body composition and quality of life in patients with type 2 diabetes.
Subjects and methods: 67 patients with type 2 diabetes participated in the study, of which 32 were men and 35 were women. The research was conducted at the Regional Center for Diabetes, Endocrinology and Metabolic Diseases of the University Hospital of Split. Quality of life was assessed using the SF-36 health survey. Body composition was measured by bioelectrical impedance analysis.
Results: Looking at the total number of subjects, the majority (59%) had an increased level of body fat and the average BMI was increased (28.74). There is a statistically significant difference (P<0.001) in the proportion of muscle mass, body water and total fat mass between men and women. Women have a higher proportion of total body fat (37.89 ± 10.04 vs. 26.71 ± 8.06), but men have a higher level of visceral fat (14.19 ± 4.26 vs. 10.86 ± 3.69). ). Men have a much higher proportion of muscle mass (69.65 ± 7.67 vs. 58.84 ± 9.66) and body water (50.78 ± 4.97 vs. 43.22 ± 6.28). Men have statistically significantly better physical functioning than women, report fewer limitations due to emotional difficulties, better social functioning, better mental health, higher levels of energy and vitality, less illness and better general health. Those subjects who are often physically active have statistically significantly better physical functioning, have fewer limitations due to physical and emotional difficulties, and better social functioning. There is a statistically significant negative correlation between the level of visceral body fat in women and physical functioning (r= -0.411; P=0.014). There is no statistically significant correlation between body composition parameters and other SF-36 domains. There is a statistically significant positive correlation between subjective satisfaction with the quality of life and the percentage of muscle mass (r=0.269; P=0.029) and a statistically significant negative correlation with the percentage of total body fat (r= -0.266; P=0.030).
Conclusion: Among patients with type 2 diabetes, men and those who are more physically active have a better quality of life. In this study, no significant association between body composition and quality of life in patients with type 2 diabetes was confirmed. |
