Cilj istraživanja: Cilj ovog istraživanja je istražiti pojavnost i analizirati demografske, etiološke i kliničke karakteristike te načine dijagnostike i liječenja u djece s hidrocefalusom liječene u Zavodu za intezivnu pedijatriju s postintezivnom skrbi Klinike za dječje bolesti KBCa Split u razdoblju od 2006. do 2021. godine. Analizirana je povezanost dobi djeteta pri postavljanju dijagnoze hidrocefalusa s obzirom na uzrok te utjecaj gestacijske dobi na uzrok novorođenačkog hidrocefalusa. Ispitanici i metode: Istraživanje je uključivalo 74 bolesnika koja su hospitalizirana prvi put zbog novonastalog ili komplikacija hidrocefalusa. Sveukupno je bilo 89 prijema u Zavod jer su neka od djece primljena veći broj puta zbog kasnijih komplikacija. Za dobivanje općih podataka o ispitanicima i liječenju koristila se bolnička medicinska dokumentacija. Rezultati: U našem istraživanju bilo je 89 prijema djece koji su liječeni zbog hidrocefalusa među kojima je bilo 47 (53%) dječaka. Medijan vremena hospitalizacije iznoso je 12,5 dana. Najveći udio prijema odnosio se na djecu < 4 godine (77%). Od 89 prijema njih 27 (30%) bilo je zbog komplikacija od kojih je 10 (37%) zbog šant ventrikulitisa, a 9 (33%) zbog mehaničke malfuncije VP šanta. Medijan vremena proteklog od postavljanja VP šanta do pojave šant ventrikulitisa iznosi 1,5 mjeseca, a od bakterija najčešće je izoliran Koagulaza negativni stafilokok. Najčešći simptomi i znakovi bili su u skupini djece <2 god poremećaj tonusa, napeta fontanela i makrokranija, dok su u skupini djece >2 godine prevladavali glavobolja i povraćanje. Od dijagnostike najčešće su korištene slikovne metode od kojih je CT korišten u 67% slučajeva. U liječenju većinom se koristilo postavljanje VP šanta u 64% (novopostavljeni+revizija) i vanjska drenažavlikvora u 43% slučajeva. Među 89 prijema njih 74 primljeno je prvi put u kliniku zbog novonastalog hidrocefalusa (n=62) ili komplikacija. Među njima, udio kongenitalnog hidrocefalusa bio je 24,3%, dok su najčešći stečeni uzroci u djece ≤1 mjesec bili intrakranijalno krvarenje , a u djece >1 mjesec intrakranijalni tumori. Time je nađena statistički značajna razlika uzroka hidrocefalusa u odnosu na dob (P<0,001). Od ukupnog broja prijema (n=89) 15 ispitanika (17%) nije preživjelo bolničko liječenje, a njih 17 (19%) prebačeno je u drugu Kliniku na nastavak liječenja. Zaključak: Hidrocefalus u djece složeno je stanje koje zahtijeva cjeloživotno praćenje te ako se pravovremeno ne liječi može ostaviti velike neurološke posljedice u djeteta i jako brzo dovesti do smrtnog ishoda. Etiologija može biti razna te uvelike ovisi o dobi djeteta. Pravovremeno prepoznavanje kliničkih znakova i glavnih uzroka hidrocefalusa je važno kako bismo što ranije započeli liječenje i poboljšali ishod.