Sažetak | Hiponatrijemija je najčešći elektrolitski poremećaj u hospitaliziranih bolesnika te se povezuje s nepovoljnim prognostičkim ishodima. Kao biljeg težine bolesti, hiponatrijemija se povezuje s primjenom specifičnih srčano-žilnih lijekova, osnovnim osobinama, čimbenicima srčano-žilnog rizika i biljezima težine zatajivanja srca (engl. heart failure, HF). Hiponatrijemija se smatra i učestalom komplikacijom brojnih bolesti uključujući HF i kroničnu bubrežnu bolest (engl. chronic kidney disease, CKD). Ovo presječno kliničko istraživanje obuhvaća bolesnike hospitalizirane zbog akutnog HFa. Metodom stupnjevite logističke regresije istražili smo neovisnu povezanost srčano-žilnih lijekova, osnovnih osobina, čimbenika srčano-žilnog rizika i biljega težine HF-a s hiponatrijemijom u tri podskupine bolesnika: onih s urednom bubrežnom funkcijom, blagim do umjerenim CKD-om i uznapredovalim CKD-om. Od 1232 bolesnika, 38,6% je imalo hiponatrijemiju. Kronično uzimanje alkohola, ženski spol, n-terminalni prohormon moždanog peptida (engl. n-terminal pro-brain natriuretic peptide, NT-proBNP), uzimanje hidroklorotiazida (engl. hydrochlorothiazide, HCT) i antagonista mineralokortikoidnih receptora (engl. mineralocorticoid receptor antagonists, MRA), ili neuzimanje blokatora angiotenzinskih receptora (engl. angiotensin II receptor blocker, ARB) bili su povezani s hiponatrijemijom u bolesnika s urednom bubrežnom funkcijom (p ≤ 0,03 u svim slučajevima). Trenutno pušenje, šećerna bolest, NT-proBNP, viša doza diuretika Henleove petlje (engl. loop diuretics, LD) i uzimanje MRA-ova bili su povezani s hiponatrijemijom u bolesnika s blagim do umjerenim CKD-om (p ≤ 0,04 u svim slučajevima). Uzimanje ARB-ova, više doza LDova i uzimanje HCT-a bili su povezani s hiponatrijemijom u bolesnika s uznapredovalim CKDom (p ≤ 0,03 u svim slučajevima). Neuzimanje dihidropiridinskih blokatora kalcijskih kanala (engl. calcium channel blocker, CCB) bilo je neovisni prediktor hiponatrijemije u svim stadijima CKD-a (p ≤ 0,04 u svim slučajevima). Kako bi se izbjegla hiponatrijemija, uzimanje i doze MRA-ova ili HCT-a, doze LD-ova te uzimanje ARB-ova trebali bi biti pažljivo razmotreni za svakog pojedinog bolesnika s HF-om sukladno težini CKD-a, uz redoviti nadzor kliničkog stanja i biokemijskih pokazatelja. CCB-ovi su imali blagotvorne učinke u svih bolesnika nevezano uz stadij CKD-a. |
Sažetak (engleski) | Hyponatremia, the most common electrolyte disorder in hospitalized patients, has been associated with adverse prognostic outcomes. As a marker of illness severity, hyponatremia has been associated with specific cardiovascular drugs, baseline characteristics, cardiovascular risk factors and markers of heart failure (HF) severity. Hyponatremia has also been considered a frequent complication of numerous diseases, including HF and chronic kidney disease (CKD). This cross-sectional study included patients hospitalized due to acute HF. We used stepwise logistic regression to investigate the independent association of cardiovascular drugs, markers of HF severity, and baseline characteristics with hyponatremia in 3 subgroups; normal renal function, mild-to-moderate CKD, and severe CKD. Of the 1232 patients, 38.6% were hyponatremic. Alcohol consumption, female sex, nterminal pro-brain natriuretic peptide (NT-proBNP), hydrochlorothiazide (HCT), and mineralocorticoid receptor antagonist (MRA) use, or angiotensin II receptor I blocker (ARB) nonuse were associated with hyponatremia in patients with normal renal function (p≤0.03 in all cases). Current smoking, diabetes mellitus, NT-proBNP, loop diuretic (LD) dose, and MRA use were predictors in mild-to-moderate CKD (p≤0.04 in all cases). ARB use, LD dose, and HCT use were predictors in severe CKD (p≤0.03 in all cases). Non-use of dihydropyridine calcium channel blocker (CCB) was an independent predictor of hyponatremia in all CKD stages (p≤0.04 in all cases). LD dose, HCT or MRA use and their dose, together with ARB use, should be adapted to avoid hyponatremia in specific subgroups of patients with HF according to CKD severity while carefully monitoring clinical status and laboratory parameters. CCB use had a firm favorable effect regardless of CKD stage. |