Ciljevi: Osnovni ciljevi ovog istraživanja bili su ocijeniti (objektivno i kvantitativno) slijedeće: utjecaj novog, revidiranog i proširenog SZO/UNICEF-ova 20-satnog tečaja o dojenju na znanje, stavove i individualnu praksu zdravstvenih djelatnika dalmatinskih rodilišta te evaluirati navike i praksu zdravstvenih djelatnika splitskog rodilišta, u vidu UNICEF-ovih ˝Deset koraka prema uspješnom dojenju˝, na stopu isključivog dojenja u prvih 48 sati od rođenja i pri otpustu iz rodilišta, te u 3. i 6. mjesecu po porodu i na stopu ukupnog dojenja u prvih 48 sati i pri otpustu iz rodilišta te 3, 6 i 12 mjeseci nakon poroda. Dodatni ciljevi ove studije su bili ispitati znanje, stavove i uobičajenu praksu zdravstvenih djelatnika dalmatinskih rodilišta o dojenju te ispitati točnost podataka o isključivom dojenju u rodilištu koristeći različite metode prikupljanja podataka o prehrani novorođenčadi. Ispitanici i metode: Pet od devet dalmatinskih rodilišta, čiji su djelatnici završil tečaj o dojenju između prosinca 2007. i veljače 2009. godine, uključeni su u studiju o utjecaju izobrazbe na znanje, stavove i individualnu praksu zdravstvenih djelatnika. Osoblju rodilišta (424 prije tečaja i 308 nakon tečaja) podijeljen je anonimni upitnik o dojenju neposredno prije i 3 mjeseca poslije izobrazbe. Stavovi zdravstvenih djelatnika su procijenjeni pomoću validiranog alata˝Iowa Infant Feeding Attitude Scale˝(IIFAS). Za procjenu pouzdanosti stope isključivog dojenja u splitskom rodilištu, analizirani su podatci 157 parova majka/dijete uključenih u studiju na Klinici za ženske bolesti i porode KBC Split između veljače i svibnja 2008. godine. Podatci o prehrani novorođenčadi u bolnici prikupljeni su iz četiri izvora: 1) standardni „Novorođenački list“; 2) nova „tablice prehrane“; 3) intervju s majkama prije otpusta iz bolnice i 4) „Zdravstvena knjižica za predškolsko dijete“. Kako bi se odredile stope isključivog dojenja tijekom prvih 48 sati i za period od rođenja do otpusta iz bolnice, korištene su definicije dojenja SZO. Za procjenu utjecaja izobrazbe zdravstvenih djelatnika na bolničku praksu i stopu dojenja, održan je u dva navrata (2008. i 2009. godine) SZO/UNICEF-ov 20-satni tečaj, koji je pohađalo 80% osoblja Klinike za ženske bolesti i porode KBC Split. Ukupno 773 majke (388 njih u skupini prije tečaja i 385 nakon tečaja) uključene su u studiju, bile su intervjuirane pri otpustu iz bolnice te nakon 3, 6 i 12 mjeseci da bi se dobio uvid u provođenju bolničke prakse koja podržava dojenje i točno odredio način prehrane djece u ovim periodima. Rezultati: Došlo je do značajnog poboljšanja znanja, stavova i individualne prakse zdravstvenih djelatnika nakon tečaja. Samo je jedna petina zdravstvenih djelatnika prije tečaja znala da priprema dojke u trudnoći nije potrebna, što se povisilo na 57% nakon tečaja (P<0,001). Postotak zdravstvenih djelatnika koji su prepoznali bolničku praksu koja podržava dojenje i znakove slabog pozicioniranja djeteta kod dojenja skoro se udvostručio nakon tečaja (P<0,001). Broj zdravstvenih djelatnika koji je ispravno preporučio postavljanje djeteta ‘kožom na kožu’ odmah nakon carskog reza (s regionalnim anestetikom) nije se znatno poboljšao, a analiza stratifikacije pokazala je da su mlađi ispitanici (<36 godina) bili skloniji podržati ovu praksu. Iako se postotak zdravstvenih djelatnika koji su ispravno pristupili liječenju mastitisa znatno poboljšao nakon tečaja, i dalje je visokih 47% ispitanika preporučilo djelomičan ili potpun prestanak dojenja. Broj zdravstvenih djelatnika s pozitivnim stavom prema dojenju povećao se sa 65% na 79%, dok je broj zdravstvenih djelatnika s neutralnim stavom pao s 26,6% na 9,9% (P< 0,001). Čak i nakon tečaja, znatan postotak zdravstvenih djelatnika pokazao je neodlučenost u stavovima koji se odnose na uzimanje alkohola i dojenje. Kad se temeljem podataka iz novih ˝tablica prehrane˝ promatraju stope isključivog dojenja, utvrđuje se da je svega 3 % dojenčadi bilo isključivo dojeno tijekom boravka u bolnici, nasuprot 56% i 82% isključivo dojene novorođenčadi na temelju „Novorođenačkih listova“ i „Zdravstvena knjižica“ (P<0,001). Izjave majki potvrdile su nalaze da je 97% dojenčadi dodatno dobivalo formulu. Dakle, većina dojenčadi je nadohranjena u rodilištu, a to se ne bilježi u Novorođenačkim listovima. Samo jedna (Korak 8) od 7 ispitivanih praksi koje podržavaju dojenje znatno se poboljšala tri mjeseca nakon provedene edukacije/tečaja u splitskom rodilištu. Postotak novorođenčadi koja su isključivo dojena majčinim mlijekom tijekom prvih 48 sati se nakon tečaja povećao sa 6,0 na 11,7% (P<0,005). Nije bilo značajne razlike u stopi dojenja kod otpusta, 3, 6 ili 12 mjeseci nakon poroda između skupina majki praćene prije i poslije edukacije zdravstvenih djelatnika . Zaključci: SZO/UNICEF-ov 20-satni tečaj je učinkovita intervencija za poboljšanje znanja, stavova i individualne prakse zdravstvenih djelatnika dalmatinskih rodilišta. Rezultati ovih istraživanja mogu se koristiti za ciljanu obuku zdravstvenih djelatnika iz područja znanja/stavova koja su se pokazala kriva ili manjkava. Točna dokumentacija o prehrani novorođenčadi je od presudne važnosti kako bi se dobila istinita slika o stopama isključivog dojenja od rođenja. Ova studija pokazuje da standardni obrasci za evidentiranje prehrane djece u rodilištu uvelike podcjenjuju rasprostranjenost nadohrane novorođenčadi, s lažno visokim stopama isključivog dojenja. Izobrazba zdravstvenih djelatnika splitskog rodilišta je povezana s povećanjem stope isključivog dojenja tijekom prvih 48 sati djetetova života te sa značajno većom učestalosti ispravnog savjetovanja majki o „dojenju na traženje djeteta“. Suprotno očekivanju, nije došlo do drugih pozitivnih promjena u rodilištu, kao ni do povećanja stope dojenja nakon otpusta iz rodilišta. Usprkos tome, izobrazba zdravstvenih djelatnika rodilišta je ključna komponenta, odnosno temelj za provođenje potrebnih promjena, za čije je provođenje, osim vremena potrebna i snažna kadrovska i institucionalna potpora.