Ciljevi: Cilj ovog istraživanja bio je istražiti učestalost, kliničke značajke, liječenje, ishod i čimbenike koji utječu na težinu kliničke slike te čimbenike koji utječu na ishod liječenja bolesnika koji su liječeni zbog Guillain-Barérovog sindroma u Klinici za dječje bolesti KBC-a Split. Ispitanici i postupci: Djeca hospitalizirana zbog GBS-a u Klinici za dječje bolesti Kliničkog bolničkog centra (KBC) Split u petnaestogodišnjem razdoblju, od 1. siječnja 2008. do 31. prosinca 2022. godine, podvrgnuta su retrospektivnom istraživanju. Za potrebe analize među grupama djeca su podijeljena na djecu mlađe (do 10. godine) te djecu starije životne dobi (10 godina i starija), s obzirom na težinu kliničke slike na blagu do umjerenu kliničku sliku (djeca sa slabošću mišića nogu i ruku) te težu kliničku sliku (djecu sa zahvaćanjem bulbarne muskulature, aksijalne i respiratorne muskulature) i s obzirom na kratkoročni ishod liječenja na djecu koja su samostalno hodala pri otpustu iz bolnice te djecu koja nisu samostalno hodala pri otpustu iz bolnice. Grupe su zatim uspoređivane u odnosu na parametre prikupljene iz medicinske dokumentacije odnosno povijesti bolesti i otpusnih pisama bolesnika uključenih u istraživanje. Rezultati: U ovom istraživanju nije pokazana statistički značajna razlika u težini kliničke slike s obzirom na dob, spol i liječenje drugom linijom terapije kao ni statistički značajna razlika u ishodu liječenja djece s GBS-om i učestalosti recidiva kod djece s GBS-om. Pronađena je veća učestalost teže kliničke slike kod djece koja su imala uredan nalaz EMNG-a u odnosu na djecu koja su imala demijelinizirajuću i aksonalnu leziju na EMNG-u (50% prema 21,4% i 16,7%, P=0,031). Zaključci: Učestalost, kliničke značajke, liječenje i ishod bolesnika koji su liječeni zbog GuillainBarérovog sindroma u Klinici za dječje bolesti KBC-a Split u skladu su s dostupnom literaturom. Nije pokazana statistički značajna razlika u težini kliničke slike s obzirom na dob, spol i liječenje drugom linijom terapije. Pokazali smo veću učestalost teže kliničke slike kod djece koja su imala uredan nalaz EMNG-a u odnosu na djecu koja su imala demijelinizirajuću leziju i aksonalnu leziju što nije u skladu s većinom dostupne literature. Nije pokazana ni statistički značajna razlika u ishodu liječenja djece s GBS-om i učestalosti recidiva kod djece s GBS-om. Nisu potvrđene hipoteze da djeca mlađe životne dobi i s aksonalnim oblikom GBS-a imaju težu kliničku sliku i lošiji kratkoročni ishod.