T1ŠB nastaje zbog samorazaranja beta stanica gušterače. Uzrok nastanka T1ŠB je međudjelovanje nasljednih čimbenika i čimbenika okoliša. Obiteljske i blizanačke studije pokazale su genetsku podlogu razvoja T1ŠB. Geni HLA sustava, pridonose najviše sklonosti za nastanak T1ŠB. Tijekom posljednjeg desetljeća postalo je moguće određivati ostale gene smještene unutar genoma, a koji povećavaju sklonost za nastanak T1ŠB. Do sada je izdvojeno više od dvadeset gena izvan HLA regije, oni imaju slabi ili umjereni učinak na primljivost. Izgleda da određeno međudjelovanje gena sa slabim i/ili umjerenim učinkom može imati snažan učinak na primljivost za bolest. Opisani učinak čini genetske postupke lokalizacije, izdvajanja i potvrde njihove uloge u neovisnim studijama prilično teškim. U ovoj disertaciji istražena je zastupljenost alela, pojedinačnih i kombiniranih genotipova polimorfnih biljega u genima receptora IL-1 i vitamina D među oboljelima od T1ŠB i usporednim ispitanicima. Receptori su prijenosnici signala citokina IL-1 i hormona vitamina D za koje se vjeruje da sudjeluju u nastanku i razvoju T1ŠB. Sklonost za nastanak T1ŠB u populaciji Dalmacije određena je i različitostima u polimorfnim biljezima TaqI i FokI gena za VDR i genotipskim združivanjem četiriju polimorfnih biljega (BsmI, AluI, TaqI, FokI) istog gena. Pojedinačni genotipovi ˝tt˝ i ˝ff˝ gena za VDR učestaliji su u oboljelih od T1ŠB. Relativna šansa za nastanak T1ŠB veća je u ispitanika s genotipom ˝tt˝ prema ispitanicima s genotipom ˝TT˝, kao i u ispitanika s genotipom ˝ff˝ prema onim s genotipom ˝FF˝. Združeni genotipovi ˝BBAAtt˝, ˝BBAAttFf˝ i ˝bbAaTTFF˝ donose šansu obolijevanja od T1ŠB. Povezanost gena za IL-1R1 s primljivošću za T1ŠB nije pokazana, jer nije uočena različitost zastupljenosti pojedinačnih i združenih genotipova polimorfnih biljega PstI, HinfI i AluI gena za IL-1R1. Združivanjem genotipova obaju gena VDR i IL-1R1 nije se izdvojilo nijedno sjedinjenje koje bimo mogli opisati kao rizično u nastanku T1ŠB. Logističkom regresijom dobili smo da je relativna šansa za nastanak T1ŠB veća među heterozigotima ˝Aa˝ (polimorfni biljeg AluI, gena za IL-1R1) u odnosu na homozigote za odsutnost restrikcijskog mjesta ˝AA˝. T1ŠB je izgleda jedinstvena autoagresivna bolest jer između primljivih i zaštitnih gena postoji stalno nadmetanje. Cilj idućih istraživanja bio bi otkriti sve gene koji su uključeni u nastanak T1ŠB i njihovo međudjelovanje, te protumačiti razlike među populacijama. Tek tada ćemo genetsku informaciju moći koristiti u otkrivanju osoba primljivih za razvoj T1ŠB. Krajnji cilj bio bi odgoda nastanka ili sprječavanje bolesti. Oblikovanje djelotvornih metoda prevencije uključuje i razumijevanje kako i koji negenetski čimbenici djeluju na sklonost za nastanak T1ŠB.