| Sažetak | Cilj: Prikazati učestalost i osobitosti epilepsije u djece s cerebralnom paralizom (CP) koja su bila hospitalizirana na Klinici za dječje bolesti KBC-a Split u razdoblju od 2010. - 2014. godine.
Pacijenti i metode: U istraživanje su uključena djeca s CP hospitalizirana u petogodišnjem razdoblju, od 2010. do 2014. godine. Retrospektivnom analizom podataka dobivenih iz medicinske dokumentacije promatrana su slijedeća obilježja: spol, gestacijska dob (GD), porođajna masa (PM), Apgar indeks (eng. Apgare score – AS ), višeplodnost trudnoća ili ne, dob pojave prvog epileptičkog napadaja, a u međusobne korelacije uključeni su tip CP, stupanj oštećenja grubih motoričkih funkcija (eng. Gross Motor Function Clasiffication System – GMFCS), nalazi magnetske rezonancije (eng. magnetic resonance imaging – MRI) mozga, elektroencefalografski (eng. electroencephalogram – EEG) zapisi te prisutnost psihomotorne retardacije i razvoj govora.
Rezultati: Od ukupno 68-ero djece s CP koja su liječena pri Klinici za pedijatriju u razdoblju od 2010.-2014. godine, njih 53 (77,9%) ima pridruženu epilepsiju, od čega ih 32 (60,4%) ima spastičnu tetraparezu (x²=8,827; p=0,012). Uzrok CP je u 48 (70,6%) bila hipoksično-ishemična encefalopatija te je češće prisutna u djece sa spastičnom tetraparezom – 24 (35,3%) (x²=7,826; p=0,02). Prvi epileptički napadaj u prvih 12 mjeseci života imalo je 33 (63,5%) djece, od čega ih 27 (51,9%) ima spastičnu tetraparezu (x²= 28,865; p<0,001) te 25 (48,1%) najveći stupanj oštećenja GMFCS (x²=47,381; p=0,001). Žarišno promijenjen EEG ima većina djece, 34 (50%) djece, od čega ih 16 (23,5%) ima spastičnu tetraparezu (x²=19,586; p=0,012). 41 (77,4%) djece uzima jedan ili dva antiepileptička lijeka.
Patološki nalaz MRI-a nalazi se u 66 (97,1%) djece. Vrlo teško oštećenje (Stupanj 3) nalazi se u 44 (64,7%) djece, od čega njih 40 (58,8%) ima pridruženu epilepsiju (x²=14,860; p=0,001). Vrlo teško oštećenje (Stupanj 3) nalazi se u 32 (47,1%) djece sa spastičnom tetraparezom (x²=24,470; p<0,001) te u 29 (42,6%) djece s najvećim stupnjem oštećenja GMFCS (x²=26,759; p=0,003). 48 (70,6%) djece je psihomotorno retardirano, njih 34 (50%) ima tešku psihomotornu retardaciju, od čega ih 30 (44,1%) ima spastičnu tetraparezu (x²=38,725; p<0,001). Kod 33 (48,5%) djece govor nije razvijen, od čega ih 29 (42,6%) ima spastičnu tetraparezu (x²=34,116; p<0,001).
Zaključak: Učestalost epilepsije u djece s CP je 77,9% te je značajno učestalija u djece sa spastičnom tetraparezom. Hipoksično-ishemična enecefalopatija bila je najčešći uzrok CP te je češće prisutna u djece sa spastičnom tetraparezom. Prvi epileptički napadaj u djece s CP i pridruženom epilepsijom najčešće se dogodi u prvih 12 mjeseci života, pogotovo u djece sa spastičnom tetraparezom te najvećim stupnjem oštećenja grubih motoričkih funkcija. |
| Sažetak (engleski) | Objective: To present the frequency of epilepsy and it's characteristics within children with cerebral palsy hospitalised in Department of Pediatrics at University Hospital Split in period from 2010 – 2014.
Patients and methods: Research included children with cerebral palsy hospitalised during quinquennial period, from 2010 till 2014. With retrospective analysis of data gained from medical documentation, we observed: gender, gestational age, birth weight, Apgar score, multiple pregnancy, age of the first epileptic seizure and in correlations are included type of CP, level of the gross motor function, based on the Gross Motor Function Clasiffication System (GMFCS), findings of magnetic resonance imaging (MRI) of the brain, electroencephalographic (EEG) records and the presence of psychomotor retardation and development of speech.
Results: Out of 68 children with cerebral palsy treated in Department of Pediatrics from 2010 to 2014, 53 (77,9%) have epilepsy, out of whom 32 (60,4%) have spastic tetraplegia (x²=8,827; p=0,012). The cause of CP of 48 (70,6%) children was hypoxic-ischemic encephalopathy which is more present at children with spastic tetraplegia – 24 (35,3%) (x²=7,826; p=0,02). First epileptic seizure in first year of life had occurred in 33 (63,5%) children, out of whom 27 (51,9%) have spastic tetraplegia (x²= 28,865; p<0,001) and 25 (48,1%) have highest level damage GMFCS (x²=47,381; p=0,001). Focal changes in EEG were evident in most children, 34 (50%), out of whom 16 (23,5%) have spastic tetraplegia (x²=19,586; p=0,012). One or two antiepileptic drugs have been prescribed to 41 (77,4%) child.
Patologhical MRI report is evident in 66 (97,1%) children. Very high damage (level 3) is evident at 44 (64,7%) children and 40 (58,8%) of them also have epilepsy (x²=14,860; p=0,001). Very high damage (level 3) is evident at 32 (47,1%) children with spastic tetraplegia (x²=24,470; p<0,001) and 29 (42,6%) children with the highest degree of damage to the gross motor function (x²=26,759; p=0,003). Psychomotoricly retarded are 48 (70,6%) children, 34 (50%) have high psychomotor retardation and 30 (44,1%) of them have spastic tetraplegia (x²=38,725; p<0,001). Speech has not developed with 33 (48,5%) children, out of whom 29 (42,6%) have spastic tetraplegia (x²=34,116; p<0,001). |
