Cilj istraživanja: Cilj istraživanja je ustvrditi postoji li povezanost između fizičke aktivnosti i pokazatelje kognitivne funkcije u osoba srednje i starije životne dobi. Materijali i metode: Za potrebe ovog diplomskog rada korišteni su podatci iz projekta 10001 Dalmatinac. Ukupan uzorak sastojao se od 2811 ispitanika. Iz daljnje analize isključeni su svi ispitanici mlađi od 45 godina, a preostali su svrstani u dvije skupine – osobe srednje životne dobi (45-64 godine), ili osobe starije životne dobi (65 i više godina). Ukupno je u prvoj skupini bilo 1248 osoba srednje te 787 osoba starije životne dobi. Kao pokazatelj razine tjelesne aktivnosti korištena su dva pitanja, koja su se odnosila na razinu samo-procijenjene tjelesne aktivnosti za vrijeme radnog dijela dana, ili za vrijeme odmora. U procjeni kognitivnog stanja korišteno je ukupno tri pokazatelja: VF (verbal fluency test), DSC test (digit-symbol coding) i standardne progresivne matrice (SPM), dodatno je korišten EPQ-R test. Statistička značajnost je postavljena na P<0,05. Rezultati: Ovim istraživanjem obuhvaćeni su podatci za ukupno 2034 ispitanika svrstanih u dvije skupine – osobe srednje i starije životne dobi. Temeljna usporedba skupina ukazala je na postojanje statistički značajnih razlika, uz iznimku tjelesne aktivnosti i dva pokazatelja iz EPQ-R upitnika. Analiza osnovnih kognitivnih pokazatelja ukazala je na izraženo smanjenje vrijednosti s porastom životne dobi ispitanika i to za SPM i DSC, dok VF test nije pokazivao izraženiju vezu s dobi ispitanika. Korelacija tjelesne aktivnosti s kognitivnim pokazateljima ukazala je na postojanje statistički značajne povezanosti za SPM, DSC i VF_S, dok za druge nije bila značajna. Podjela na osobe srednje i starije životne dobi ukazala je na snažniju povezanost tjelesne aktivnosti s kognitivnim pokazateljima u osoba srednje životne dobi. Istovremeno, snaga povezanosti tjelesne aktivnosti s kognitivnim pokazateljima bila statistički neznačajna u osoba starije životne dobi. Zaključak: Tjelesna aktivnost je pokazala statistički značajan pozitivan učinak na SPM, DSC i VF_S kognitivne testove, dok za druge nije bila značajna. Tjelesna aktivnost u osoba srednje životne dobi ima statistički značajan učinak na kognitivne pokazatelje. U osoba starije životne dobi tjelesna aktivnost nema statistički značajan utjecaj na kognitivne pokazatelje.