Cilj istraživanja: Od ukupnog broja zloćudnih tumora u odraslih osoba, prosječno 3% otpada na karcinom bubrega. Napredak u razumijevanju temeljne morfologije, imunohistokemije, citogenetike i molekularne patologije doveo je do ekspanzije različitih podtipova karcinoma pri čemu 70-80% karcinoma bubrega čini svijetlostanični karcinom bubrega, 10-15% otpada na papilarni karcinom bubrega, a ostali su rjeđi histološki podtipovi. Cilj ovog istraživanja je odrediti demografske i patohistološke karakteristike svijetlostaničnog i papilarnog karcinoma bubrega Ispitanici i metode: Retrospektivno istraživanje obuhvatilo je arhivski materijal 376 pacijenta dobiven nakon radikalne ili parcijalne nefrektomije te histološki potvrđene dijagnoze karcinoma bubrega u Kliničkom zavodu za patologiju, sudsku medicinu i citologiju KBC-a Split u vremenskom razdoblju od 01. 01. 2002. do 31.12. 2011. godine. Podciljevi studije su analizirati demografske i patohistološke karakteristike bolesnika, te analizirati prognostički značajne patohistološke čimbenike svijetlostaničnog i papilarnog karcinoma bubrega (veličina karcinoma, prisutnost nekroze, prisutnost vaskularne invazije i proširenost karcinoma) s obzirom na niski i visoki nuklearni gradus. Rezultati: Od ukupnog broja karcinoma u studiji (n=376) dijagnosticirana su 334 svijetlostanična karcinoma i 42 papilarna karcinoma bubrega. Analiza godišnje raspodjele oboljelih pokazuje porast broja dijagnosticiranih za oba histološka tipa karcinoma. Muškarci su češće obolijevali od žena i to u omjeru 2,4:1 za svijetlostanični karcinom i 3,6:1 za papilarni karcinom. Prosječna dob oboljelih je 63 godine za svijetlostanični karcinom i 64 godine za papilarni karcinom. Analiza prognostičkih čimbenika s obzirom na nuklearni gradus karcinoma pokazala je da su karcinomi niskog gradusa prosječno manje veličine od karcinoma visokog gradusa. Svijetlostanični i papilarni tip 1 karcinomi visokog nuklearnog gradusa pokazuju veći postotak prisutne nekroze nego karcinomi niskog gradusa, dok papilarni karcinom tip 2 pokazuje prisutnost nekroze u visokom postotku neovisno o gradusu. Invazija u perirenalno tkivo i limfovaskularna invazija izraženije su u slučaju svijetlostaničnih i papilarnih tip 1 karcinoma visokog nuklearnog gradusa. Papilarni karcinom tip 2 nema prisutnu limfovaskularnu invaziju. Zaključci: Brojna istraživanja usmjerena su na otkrivanje novih prognostičkih čimbenika, ali i na što precizniju klasifikaciju već znanih patohistoloških i kliničkih čimbenika važnih za prognozu karcinoma bubrega. Prema rezultatima istraživanja ističe se potreba za što preciznijom klasifikacijom nuklearnog gradusa karcinoma bubrega kao važnog prediktivnog čimbenika.