| Sažetak | Uvod: Šećerna bolest je kronična metabolička bolest u kojoj su edukacija i samoupravljanje važne mjere dobre kontrole glikemijskih vrijednosti. Pacijentovo znanje o osnovnim karakteristikama bolesti je stoga neophodno u ostvarivanju tog cilja. Glavni cilj istraživanja bio je ispitati znanja i stavove o vlastitoj bolesti među populacijom ispitanika sa šećernom bolesti.
Ispitanici i metode: U istraživanje je uključeno ukupno 553 ispitanika sa šećernom bolesti (267 muškaraca i 286 žena), s duljinom trajanja bolesti od najmanje dvije godine. Svi ispitanici su pacijenti liječeni u Regionalnom centru za dijabetes, endokrinologiju i bolesti metabolizma Kliničkog bolničkog centra Split, te su za vrijeme redovnih pregleda ispunili upitnik koji je ispitao njihova znanja i stavove o vlastitoj bolesti.
Rezultati: Prosječna dob proučavane populacije je 63,1±14,3 godina, a prosječno trajanje šećerne bolesti je 13,4 godina, s prosječnom HbA1c vrijednosti od 7,95% i indeksom tjelesne mase (ITM) od 28,2 kg/m2. Većina pacijenata je imala šećernu bolest tipa 2 (N=466; 84,3%), dok je manji broj ispitanika imao šećernu bolest tipa 1 (N=65; 11,8%) i ostale tipove šećerne bolesti (N=22; 4,0%). Najveći udio ispitanika se ne bavi nikakvom fizičkom aktivnošću (N=219; 39,6%), dok svakodnevnu fizičku aktivnost navodi njih 17,7% (N=98). Većina pacijenata (N=422; 76,3%) nikada nije koristila internet kao sredstvo prikupljanja informacija o šećernoj bolesti, niti je pohađala edukativna predavanja o šećernoj bolesti (N=460; 83,2%). Točan vremenski period za koji HbA1c vrijednost odražava prosječne razine glukoze u krvi zna 72,7% (N=402) ispitanika, dok najveći broj ispitanika smatra da su normalne vrijednosti glukoze u krvi „<5,6 mmol/L“ (N=244; 44,1%) i „<7,1 mmol/L“ (N=216; 39,1%). Kontrolu vlastite bolesti ispitanici uglavnom percipiraju kao „dobru, ali može biti i bolja“ (N=228; 41,2%), s prosječnom HbA1c vrijednosti u toj skupini od 7,9%. Ispitanici smatraju da će najbolje moći utjecati na svoju bolest posjedovanjem većeg broja trakica za glukometar (N=178; 32,2%), dok samo 4% (N=22) pacijenata smatra da je za poboljšanje kontrole šećerne bolesti potrebno više edukacijskih programa. Približno polovina pacijenata je bila na terapiji oralnim hipoglikemicima (N=244, 44,1%), 35% (N=198) na inzulinskoj terapiji, a 17% (N=94) je primalo kombinaciju inzulina i oralnih hipoglikemijskih lijekova. Najveći dio ispitanika na terapiji inzulinom je podnio primanje inzulinske terapije vrlo jednostavno (N=161; 53,7%) ili s brzim navikavanjem na inzulin (N=114; 38,0%).
Zaključak: Ispitanici su pokazali loše znanje o osnovnim parametrima kontrole šećerne bolesti. Potrebno je dodatno naglasiti važnost edukacije i edukativnih programa kao jedne od osnovnih mjera dobrog upravljanja šećernom bolesti. |
| Sažetak (engleski) | Introduction: Diabetes mellitus is a chronic, metabolic disease in which education and self-management are important aspects of good control of glycemic values. Patient knowledge of the basic characteristics of the disease is therefore essential in achieving this aim. The main goal of the study was to explore the knowledge and attitudes about their own disease among the population of diabetic patients.
Subjects and method: A total of 553 subjects with diabetes mellitus (267 men and 286 women) were included in the study, with duration of the disease for at least two years. All patients were treated at the Regional Centre for Diabetes, Endocrinology and Metabolic Diseases of University Hospital Split, and during the regular examinations they filled out a questionnaire that examined their knowledge and attitudes about their own illness.
Results: Average age of included population of diabetic patients was 63.1±14.3 year and average duration of the disease was 13.4 years, with a mean HbA1c value of 7.95%, and body mass index (BMI) of 28.2 kg/m2. Most patients had type 2 diabetes (N=466; 84.3%), while a smaller number of subjects had type 1 diabetes (N=65, 11.8%) and other types of diabetes (N=22; 4.0%). Majority of subjects do not engage in any physical activity (N=219; 39.6%), while daily physical activity is reported by 17.7% (N=98). Most patients (N=422; 76.3%) never used the internet for collecting information on diabetes, nor they went on any educational lectures about diabetes (N=460, 83.2%). Time period for which HbA1c value indicates average levels of blood glucose is known to 72.7% (N=402) subjects, while most subjects think that normal values of fasting glucose levels are "<5.6 mmol/L" (N=244; 44.1%) and "<7.1 mmol/L" (N=216, 39.1%). Control of their own disease is generally perceived as "good, but can be better" (N=228; 41.2%), with an average HbA1c value in that group of 7.9%. The best tool for better control of the disease is mostly seen in a larger number of glucometer strips (N=178; 32.2%), while only 4% (N=22) of patients believe there is a need for more educational programs. Approximately half of the patients were on oral hypoglycemic therapy (N=244, 44.1%), 35% (N=198) on insulin therapy, and 17% (N=94) received a combination of insulin and oral hypoglycemic drugs. Most of the patients on insulin therapy received the therapy easily (N=161; 53.7%) or with a fast habituation to insulin (N=114; 38.0%).
Conclusion: Subjects showed poor knowledge about basic parameters of diabetes control. It is necessary to further emphasize the importance of education and educational programs as one of the basic measures of good management of diabetes mellitus. |
