| Sažetak | Cilj istraživanja:
Poznato je kako je pothranjenost učestala među bolesnicima liječenih dijalizom. Također je poznato da ti bolesnici nakon transplantacije bubrega imaju učestale infekcije. Stoga je cilj ovog istraživanja bio istražiti postoji li povezanost između pokazatelja nutritivnog statusa bolesnika sa završnim stadijem zatajenja bubrežne funkcije koji su se liječili kroničnom hemodijalizom (HD) i peritonejskom dijalizom (PD) sa učestalosti infekcija nakon transplantacije bubrega te sa brojem i duljinom hospitalizacije zbog infekcija tijekom prve godine nakon transplantacije bubrega.
Materijali i metode:
Istraživanje je provedeno među bolesnicima sa transplantiranim bubregom koji se redovito (najmanje jednom mjesečno) kontroliraju u Dnevnoj bolnici Zavoda za nefrologiju i dijalizu, Klinike za unutarnje bolesti, Kliničkog bolničkog centra Split (KBC Split) i koji su prethodno liječeni postupcima kronične HD i PD dijalize. Za sve ispitanike uvidom u medicinsku dokumentaciju zabilježeni su dob bolesnika, spol bolesnika, duljina liječenja metodom nadomještanja bubrežne funkcije (godine), tjelesna težina (kg), indeks tjelesne mase (kg/m2), postojanje šećerne bolesti prije i u prvoj godini nakon transplantacije bubrega, broj svih bakterijskih infekcija, virusnih te infekcija urinarnog trakta (IUT) u prvoj godini nakon transplantacije bubrega. Također, zabilježen je broj epizoda hospitalizacija zbog infekcija kao i duljina hospitalizacija u prvoj godini nakon transplantacije bubrega. Za svakog ispitanika sa transplantiranim bubregom koji je ranije liječen postupcima kronične dijalize zabilježene su prije transplantacije bubrega (uvidom u medicinsku dokumentaciju) predijalizne krvne koncentracije ureje, kreatinina, željeza, triglicerida, kolesterola-ukupnog, LDL, HDL, hemoglobina, albumina, C - reaktivnog proteina te TIBC. Za sve ispitanike liječene postupcima kronične HD izračunat je biljeg pothranjenosti dijaliznih bolesnika (eng. Dialysis Malnutritrion Score /DMS/) koji predstavlja kvantitativnu procjenu (ocjenu) stupnja pothranjenosti bolesnika liječenih kroničnom HD.
Rezultati:
U istraživanje je uključeno ukupno 57 ispitanika (32 muškarca (56,14%) te 25 žena (43,86%), starosti 57,26±11,20 godina) koji se liječe (3,93±2,97 godina). 32 bolesnika (56,14%) liječena su HD, a 25 (43,86%) bolesnika PD. Rezultati su pokazali da postoje statistički značajne razlike između bolesnika liječenih PD i HD u broju bakterijskih infekcija u prvoj godini nakon transplantacije bubrega (1,76±1,86 vs. 1,58±1,54, p=0,347) te u broju epizoda infekcija urinarnog trakta (IUT) nakon transplantacije bubrega (1,32±1,70 vs. 0,52±0,85, p=0,013). Nadalje, rezultati su pokazali statistički značajnu povezanost između serumskih vrijednosti albumina i broja bakterijskih infekcija, broja epizoda IUT i duljine hospitalizacije u prvoj godini nakon transplantacije bubrega. Nađena je i statistički značajna povezanost između serumskih vrijednosti glukoze i broja epizoda hospitalizacije u prvoj godini nakon transplantacije bubrega (r=0,245, p=0,041). Muškarci su bili statistički značajno dulje hospitalizirini (32,19±32,43 vs. 16,48±20,72, p=0,020) od žena u navdenom razdoblju. Za bolesnike liječenje postupcima kronične HD nađena je statistički značajna povezanosti između pokazatelja nutritivnog statusa izraženog kao DMS zbroj (eng. Dialysis Malnutrition Score) i duljine hospitalizacije u prvoj godini nakon transplantacije bubrega (r= 0,448, p= 0,031). Utvrđena je statistički značajna povezanost između postojanja šećerne bolesti prije transplantacije bubrega sa učestalošću bakterijskih infekcija, brojem epizoda IUT i brojem hospitalizacija tijekom prve godine nakon transplantacije bubrega. Također, rezultati su pokazali statistički značajnu razliku u duljini hospitalizacije između bolesnika koji su u prvoj godini nakon transplantacije imali dijagnozu šećerne bolesti i onih koji nisu imali šećernu bolest (21,40±26,95 vs. 37,69±31,78, p=0,036).
Zaključak:
Rezultati istraživanj pokazuju kako među bolesnicima u prvoj godini nakon transplantacije bubrega postoji povezanost između pokazatelja nutritivnog statusa (albumina, DMS-a i glukoze) kao i statusa šećerne bolesti sa učestalošću infekcija te broju epizoda i duljini hospitalizacija zbog infekcije. Buduća, prospektivna, multicentrična istraživanja trebala bi dati odgovor na pitanje da li se intenzivnim praćenjem nutritivnog statusa i intervencijama prije transplantacije može utjecati na učestalost infekcija nakon transplantacije bubrega. Također potrebno je pratiti i nutritivni status nakon transplantacije bubrega, zbog rizika nastanka pretilosti i novonastale šećerne bolesti kako bi se pravilnom detekcijom problema i intervencijama smanjio rizik nastanka šećerne bolesti, infekcija te hospitalizacije nakon transplantacije bubrega. Svakako, u obzir treba uzeti i imunospuresijske protokole i rane kirurške komplikacije nakon transplantacije bubrega. |
| Sažetak (engleski) | Objectives:
It is well known that malnutrition is common among patients undergoing dialysis. It is also known that those patients after kidney transplantation have frequent infections. The aim of this study was to investigate if there is a connection between the parameters of nutritional status in patients with end stage renal disease who were treated with chronic hemodialysis (HD) and peritoneal dialysis (PD) and the frequency of infections after kidney transplantation and the number and length of hospitalisations caused by infections during the first year after kidney transplantation.
Materials and methods:
A population of adult patients with transplanted kidney who are regularly controlled (at least once a month) in the Daily hospital of the Department of Nephrology and Dialysis at the University Clinical Hospital Split and who are previously treated with methods of chronic HD and PD. Age, gender, duration of the renal replacement therapy (years), body weight (kg), Body mass index (kg/m2), existence of diabetes before and during the first year after kidney transplantation, numbers of all bacterial, viral and urinary tract infection (UTI) episodes in first year after kidney transplantatiom were recorded from medical records. Also, number and length (in days) of hospitalisation episodes because of infective complication during first year after kidney transplantation were recorded. Predialysis serum values of creatinine, iron, triglycerides, cholesterol levels, LDL, HDL, haemoglobin, albumin, C-reactive protein, and TIBC were determined for all patients with transplanted kidney that were previously treated with chronic dialysis methods. Dialysis Malnutrition Score (DMS) represents quantitative assessment of nutritional status and was calculated for HD patients.
Results:
In this study, we included a population of 57 patients (32 men (56.14%) and 25 women (43.86%), aged 57.26±11.20 years on dialysis treatment for 3.93±2.97 years. 32 patients (56.14%) were treated with HD and 25 patients (43.86%) were treated with PD. The statistically significant differences between patients treated with PD and HD are in the number of bacterial infections in the first year post transplantation (1.76±1.86 vs. 1.58±1.54, p=0.347), and also in the number of episodes of urinary tract infections (UTI) after transplantation were found in this study (1.32±1.70 vs. 0.52±0.85, p=0.013). Also, statistically significant correlation between serum albumin and the number of bacterial infections, the number of episodes of UTI and the length of hospitalisation in the first year after transplantation was found. Statistically significant correlation between serum glucose and the number of hospitalisations in the first year after kidney transplantation (r=0.245, p=0.041) was found. Men were statistically longer hospitalised than women (32.19±32.43 vs. 16.48±20.72, p=0.020) in this period. For HD patients statistically significant correlation between Dialysis Malnutrition Score and the length of hospitalisation in the first year after transplantation was found (r= 0.448, p= 0.031). Statistically significant differences were found in number of hospitalisation episodes and all bacterial and UTI episodes in first year after kidney transplantation according diabetic status before kidney trasnplantation. Also, results have shown that patients with diabetes after kidney transplantation spent statistically significantly more days in hospital then those patients without diabetes after kidmey transplantation (21.4±26.95 vs. 37.69±31.78, p=0.036).
Conclusion:
The results of this study show that there is a corelation between the parameters of nutritional status (albumin, DMS and glucose) and the status of diabetes with the frequency of infections and the number and length of hospitalisations caused by infections among patients in the first year after kidney transplantation. Future, prespective, multicentric research should give us an answer to the question if we could affect the frequency of infections after kidney transplantation by intensive tracking of nutritional status and interventions before transplantation. It is also necesssary to follow the nutritional status after kidney transplantation, because of the risk of obesity and new onset diabetes so we could with the right detection of the problem and interventions lower the risk of developing diabetes, infections and hospitalisation after kidney transplantation. It is important to note that further studies should also consider imunosupression protocole and early surgical complications after kidney transplantation. |
