Cilj istraživanja: Cilj istraživanja bio je procijeniti mehanizme obrane prisutne u svjedočanstvima majki i načine sučeljavanja koje one koriste u nošenju s nestankom i posmrtnom identifikacijom sina. Materijali i metode: U ovom istraživanju sudjelovalo je 26 majki nestalih hrvatskih vojnika iz Osječko-baranjske županije, prosječne starosne dobi između 53 i 77 godina. Ispitanice koje su sudjelovale u istraživanju izgubile su 27 sinova (jedna je izgubila dva sina). Prosječna starosna dob nestalih osoba na koje se svjedočanstvo odnosilo bila je 26 godine (raspon godina između 21-31), 25 osoba nestalo je 1991. godine, a dvojica 1992. godine. Tijela devet osoba su pronađena i identificirana nakon 7,5 godina traženja. Devetnaest osoba, u vrijeme ispitivanja, još se uvijek vodilo nestalim. Podatci korišteni u ovom diplomskom radu prikupljani su u razdoblju od lipnja do rujna 1999. godine za potrebe istraživanja „Osobitosti procesa žalovanja za sinom nestalim u ratu i/ili posmrtno identificiranim“. U analizi sadržaja svjedočanstva koristili smo postupak faktorske analize da bismo definirali mehanizme obrane i mehanizme sučeljavanja koje majke koriste u sučeljavanju s gubitkom sina. Rezultati: Primijenjena je analiza glavnih komponenti. Na osnovi svojstvenih vrijednosti (EIG) većih od 1, kriterija postotka objašnjenja varijance i Cattellovog dijagrama izlučena su 3 faktora zajednička mehanizmima obrane i 4 faktora zajednička načinima sučeljavanja. Zaključci: Negacija događaja, poricanje, izolacija kao narativno odsustvo spomena smrti i sublimacija su najčešće korišteni mehanizmi obrane u majki koje su izgubile sina. Evaluacije stvarnosti, autistično povlačenje, pasivna agresija prema preživjelima, simbiotsko maštanje te perceptivna disocijacija bili su prevladavajući načini sučeljavanja s gubitkom.