| Abstract | Cilj istraživanja: Ispitati razliku u stilovima emocionalne kompetentnosti, stilovima suočavanja sa stresom i stilovima privrženosti između bolesnica s poremećajem ličnosti i kontrolne skupine, te ispitati učinak kratke dinamski orijentirane grupne psihoterapije na promjenu stilova emocionalne kompetentnosti i suočavanja kod bolesnica.
Ispitanici i postupci: Studijom je obuhvaćeno 30 ispitanica koje su zadovoljile kriterije za dijagnozu poremećaja ličnosti prema 10. reviziji Međunarodne klasifikacije bolesti i srodnih zdravstvenih problema (MKB - 10), a koje su se javile na liječenje tijekom travnja i svibnja 2012. godine. Kontrolnu skupinu činilo je 47 žena zaposlenica KBC-a Split. Studija je pratila učinke dinamske grupne psihoterapije u trajanju od mjesec dana. Stilovi emocionalne kompetentnosti kod ispitanica i kontrolne skupine određeni su koristeći Upitnik emocionalne kompetentnosti (UEK - 45). Stilovi suočavanja sa stresom određeni su pomoću Upitnika o suočavanju sa stresnim situacijama (CISS). Stilovi privrženosti određeni su pomoću modificiranog Brennanovog Upitnika privrženosti u bliskim vezama.
Rezultati: Bolesnice s poremećajem ličnosti postigle su niže rezultate od kontrolne skupine na skali uočavanja i razumijevanja emocija (T = 5,8; P < 0,001), na skali izražavanja i imenovanja emocija (T = 6,8; P < 0,001) i na skali regulacije i upravljanja emocijama (T = 6,6; P < 0,001). U dimenziji suočavanja sa stresom, ispitanice su postigle niže rezultate od kontrolne skupine na skali suočavanja usmjerenog na problem (T = 6,1; P < 0,001) i na skali suočavanja izbjegavanjem (T = 3,37; P < 0,001). Na skali suočavanja usmjerenog na emocije, ispitanice su postigle više rezultate od kontrolne skupine (T = 5,8; P < 0,001). Ispitanice su postigle više rezultate na skali anksiozne privrženosti (T = 3,9; P < 0,001) i na skali izbjegavajuće privrženosti (T = 4,6; P < 0,001). Nakon kratke dinamski orijentirane psihoterapije nije došlo do promjene na skali uočavanja i razumijevanja emocija (T = 1,75; P = 0,090), skali izražavanja i imenovanja emocija (T = 1,24; P = 0,226) niti na skali regulacije i upravljanja emocijama (T = 1,32; P = 0,198). U dimenziji suočavanja usmjerenog na problem nije došlo do promjene (T = 1,20; P = 0,238) kao ni kod suočavanja usmjerenog na emocije (T = 0,95; P = 0,352). Došlo je do promjene u rezultatima na skali suočavanja izbjegavanjem (T = 2,1; P = 0,045).
Zaključak: Ispitanice u ovoj studiji pokazuju niže vrijednosti na skalama stilova emocionalne kompetentnosti i suočavanja sa stresom nego kontrolna skupina, osim u domeni suočavanja usmjerenog na emocije. Među ispitanicama veći je broj nesigurno privrženih u odnosu na kontrolnu skupinu. Kratka dinamska grupna psihoterapija dovela je do promjene na skali suočavanja izbjegavanjem. Na ostalim skalama suočavanja terapija nije dovela do poboljšanja, kao ni na skalama koje se odnose na stilove emocionalne kompetentnosti. |
| Abstract (english) | Objectives: To question the difference in emotional competence styles, coping strategies and attachment styles between patients with personality disorders and control group, and to determine the effectiveness of the short - term psychodynamic group therapy on changing these styles in patients with personality disorders.
Participans and methods: Study included 30 patients who met the diagnostic criteria for personality disorders and reported to treatment in April and May 2012. Control group was made of 47 women employees of Clinical hospital of Split. Study evaluated the effects of short term psychodynamic group therapy in duration of one month treatment. Emotional competence styles were determined using UEK – 45 questionnaire. Coping strategies were assessed using Coping Inventory for Stressful Situations (CISS). Attachment styles were determined using modified Brennan Experiences in Close Relationship Inventory.
Results: Patients with personality disorders showed lower results on scale of perceiving and understanding emotions (T = 5,8; P < 0,001), on scale of expressing and naming emotions (T = 6,8; P < 0,001) and on scale of regulation and managing emotions (T = 6,6; P < 0,001) than the control group. In dimension of coping with stress, patients acchieved lower results than the control group on scale of task – oriented coping (T = 6,1; P < 0,001) and on scale of avoidant coping (T = 3,37; P < 0,001). Patients showed higher results on emotion – oriented coping than the control group (T = 5,8; P < 0,001). Patients acchieved higher results on both scale of anxious attachment (T = 3,9; P < 0,001) and scale of avoidant attachment (T = 4,6; P < 0,001). After the short term psychodynamic group therapy there was no significant change on scales of perceiving and understanding emotions (T = 1,75; P = 0,090), expressing and naming emotions (T = 1,24; P = 0,226) and regulation and managing emotions (T = 1,32; P = 0,198). Regarding to coping strategies, there was no change in task – oriented coping (T = 1,20; P = 0,238), or in emotion – oriented coping (T = 0,95; P = 0,352). As for the avoidant coping, there was a significant improvement after the therapy (T = 2,1; P = 0,045).
Conclusion: Patients in this study are showing lower results on scales of emotional competence and scales of coping strategies than the control group, except the dimension of emotion - oriented coping. Among the patients there is higher number of insecurely attached compared with the control group. Short term psychodynamic group therapy led to change in scale of avoidant coping. There was no improvement on the other scales of coping strategies, and scales regarding on emotional competence styles. |
