| Abstract | OSA je poremećaj disanja tijekom spavanja karakteriziran smanjenim tonusom mišića
gornjeg dišnog puta što uzrokuje učestale kratkotrajne epizode opstrukcije gornjeg dišnog
puta. OSA je često udružena s povećanim rizikom za nastanak kardiovaskularnih bolesti,
endotelnom disfunkcijom i povećanim kardiovaskularnim morbiditetom i mortalitetom.
Poznato je i kako je OSA povezana s promjenama metabolizma glukoze kao i povećanim
rizikom za nastanak šećerne bolesti tipa 2. Bolesnici s OSA-om pokazuju i oslabljene
neurokognitivne funkcije, psihomotorički deficit, poremećaje pozornosti i pamćenja, te
smanjenje budnosti i opreznosti što može utjecati na smanjene funkcijske sposobnosti
bolesnika koje uzrokuju smanjenu sposobnost upravljanja motornim vozilima, povećani
rizik za sudjelovanje u prometnim nesrećama i smanjenu kvaliteta života. U liječenju OSAe
danas se sve češće koriste intraoralne udlage, koje su indicirane u bolesnika s blagom i
umjerenom OSA-om (10 ≤ AHI ≤ 30), u onih bolesnika koji ne mogu ili ne žele koristiti
CPAP te kao pomoćno sredstvo za bolesnike koji koriste neku drugu vrstu liječenja OSA-e.
Ciljevi ove disertaciji bili su praćenje utjecaja liječenja MAD-om u bolesnika s blagom
i umjerenom OSA-om na polisomnografske pokazatelje, pokazatelje disanja i zasićenosti
hemoglobina kisikom tijekom godine dana, zatim praćenje pokazatelja elastičnosti arterijske
stijenke i brojnih metaboličkih pokazatelja tijekom godine dana liječenja MAD-om. U
drugom dijelu disertacije cilj je bio testiranje i praćenje kognitivnih i psihomotoričkih
funkcija bolesnika s blagom i umjerenom OSA-om liječenih MAD-om tijekom godine dana,
te utjecaj liječenja na njihovu kvalitetu života.
Ukupno 15 bolesnika s blagom i umjerenom OSA-om završilo je protokol istraživanja.
Bolesnicima su izrađene individualne, prilagodljive intraoralne udlage i provedena su
različita mjerenja, pregledi i testiranja u 3 vremenske točke – na početku istraživanja, nakon
3 mjeseca i godine dana liječenja MAD-om. Mjerenja su se sastojala od: fizikalnog pregleda,
cjelonoćnog snimanja u Centru za medicinu spavanja, laboratorijskih pretraga, mjerenja
elastičnosti arterijske stijenke, rješavanja upitnika za subjektivnu procjenu (ESS, SF-36) i
testiranja kognitivnih i psihomotoričkih funkcija (CRD serija).
U bolesnika s blagom i umjerenom OSA-om AHI se značajno smanjio od 22,9±5,9
epizoda/h na početku, na 9,7±4,5 epizoda /h nakon godine dana liječenja MAD-om
(P<0,001). Nadalje, razina glukoze u plazmi natašte značajno se smanjila u bolesnika s OSAom
nakon godine dana liječenja MAD-om (od 5,3±0,5 mmol/l na 4,9±0,5 mmol/l, P<0,001), kao i razina inzulina u plazmi natašte (od 14,1±7,8 μj/ml na 10,9±6,4 μj/ml, P<0,05), te
HOMA-IR (od 3,3±1,8 na 2,4±1,4, P<0,001). Brzina pulsnog vala, pokazatelj elastičnosti
arterijske stijenke, značajno se smanjila nakon godine dana liječenja MAD-om (od 9,3±1,9
m/s na 8,1±1,7 m/s, P<0,05).
U drugom dijelu disertacije opaženo je značajno poboljšanje u brzini rješavanja testova
CRD serije nakon godine dana liječenja MAD-om, uključujući TTST i MinT, dok se broj
pogrešaka za vrijeme rješavanja nekog testa nije mijenjao. Nakon godine dana liječenja
MAD-om u bolesnika s OSA-om smanjila se prekomjerna dnevna pospanost (ESS zbroj od
9,9±3,8 na početku istraživanja na 6,0±2,8 nakon godine dana liječenja MAD-om, P<0,05)
i poboljšala se kvaliteta života u tri domene SF-36 upitnika (društveno funkcioniranje,
percepcija općeg zdravlja i kategorija koja procjenjuje zdravstvene promjene tijekom
određenog vremenskog razdoblja liječenja).
Zaključno, liječenje bolesnika s blagom i umjerenom OSA-om MAD-om tijekom
jedne godine dana pokazalo se učinkovito u liječenju simptoma OSA-e, ali i popratnih
kardiovaskularnih, metaboličkih i neurokognitivnih poremećaja, stoga udlage predstavljaju
jedinstvenu metodu liječenja u kojoj stručnjaci iz medicine spavanja i doktori dentalne
medicine kvalitetnom suradnjom mogu bolesnicima s OSA-om omogućiti uspješno
liječenje. |
| Abstract (english) | OSA is a sleep-disordered breathing characterized by recurrent episodes of the upper
airway collapse during sleep associated with repetitive partial or complete interruptions of
breathing during sleep. There is an independent association between OSA and the risk for
cardiovascular events. OSA is associated with impaired endothelial function and elevated
risk of cardiovascular morbidity and mortality. Moreover, OSA may contribute to the
development of insulin resistance and type 2 diabetes. OSA is also associated with the range
of significant psychological and cognitive consequences, suboptimal speed of thinking and
responding, which is crucial in driving performance and associated with the risk for motor
vehicle accidents. More recently, oral appliances have been proven to be effective treatment
for OSA. Oral appliances are indicated in patients with mild to moderate OSA (10 ≤ AHI ≤
30 events/h), as well as for those patients who do not tolerate or comply with CPAP.
The aim of this study was to investigate the potential benefits of MAD therapy in
patients with mild to moderate OSA over the course of 1 year, specifically assessing its
effects on polysomnographic data, respiratory parameters and oxygen blood saturation,
arterial stiffness and the set of selected metabolic parameters. In the second study the aim
was to to investigate the potential benefits of MAD therapy in patients with mild to moderate
OSA over the course of 1 year on long-term cognitive and psychomotor performance and
quality of life.
A total of 15 patients with mild to moderate OSA were treated with MAD and were
followed up after 3 months and 1 year of therapy. Physical examination, sleep studies in the
sleep center, arterial stiffness assessment and laboratory analyses were obtained at the
baseline and at the time of follow-up. The patients were tested on three different tests of
cognitive and psychomotor performance (CRD-series) and questionnaires (ESS and SF-36)
were used to assess their quality of life and excessive daytime sleepiness.
There was a significant decrease in AHI after 1 year of therapy when compared to
baseline (22.2±5.9 to 9.7±4.5, P<0.001). Furthermore, MAD therapy was associated with
reduced levels of fasting plasma glucose values after 1 year of therapy (5.26±0.52 to
4.89±0.51 mmol/L, P<0.001), as well as fasting plasma insulin values (14.1±7.8 to 10.9±6.4
μU/ml, P<0.05) and HOMA-IR (3.3±1.8 to 2.4±1.4, P<0.001). There was also significant improvement in pulse wave velocity (9.3±1.9 m/s at baseline to 8.1±1.7 m/s, P<0.05) after
1 year of MAD therapy.
In the second study there was significant improvement on all three CRD-series tests
used after 1 year of MAD therapy, considering total test solving time (TTST) and minimal
single task solving time (MinT), whereas total number of errors committed during the tests
(TE) remained unchanged. Self-reported measures, excessive daytime sleepiness (ESS score
from 9,9±3,8 at baseline to 6,0±2,8 after 1 year of MAD therapy, P<0,05), and three
domains of quality of life (social functioning, general health perception and health change
following MAD therapy) showed significant improvements after 1 year of MAD therapy.
In conclusion, the MAD therapy in mild to moderate OSA patients showed
significant improvements after 1 year of therapy in subjective and objective OSA symptoms
and cardiovascular, metabolic and neurocognitive parameters. Therefore, MAD could be
offered as a distinct, efficacious modality of treatment for patients with OSA. |
