| Abstract | Objectives: The purpose of this retrospective study was to establish the number, gender and age of patients that suffered a Colles’ fracture during the calendar year 2016. in Split. As well as the prevalence of conservative treatment compared to surgical treatment, and the prevalence of post-fracture rehabilitation at University Hospital of Split. Subjects and methods: Data was collected from the Surgical Emergency Department’s paper database and cross-referenced to the Institute of Physical Medicine and Rehabilitation with Rheumatology’s electronic database. All diagnosed adult distal radius fractures obtained during 2016. from Croatian citizens treated at the University Hospital of Split were included. Patients with bilateral fractures were excluded. Results: In University Hospital of Split during 2016., 709 Croatian adults were treated for a distal radius fracture, 69.8% women (495/709). 43.8% of the female patients were post-menopausal (217/495). More men under the age of 60 (non-senile) were treated for distal radius fracture than men aged 60 or above (123 under 60, 91 60 and above). Radiographic imaging was performed of 97.6% of the patients (692/709, F 485/495, M 207/214), and 93.1% of fractures were immobilized (660/709). Female fractures were repositioned in 58.2% of cases (288/495), while only 38.8% of male fractures were repositioned (83/214). Only 44 patients underwent operative treatment (6.2%, 44/709). In total, 218 patients (30.7%, 218/709) visited the Institute of Physical Medicine and Rehabilitation with Rheumatology, 56 men (26.2% of all male patients, 56/214) and 162 women (32.7% of all female patients, 162/495). Of these, 172 patients received individual physical therapy, 6 only attended small group therapy, and 36 patients did not have a protocol registered. Majority of patients attended two or three physical therapy cycles (95/180, 52.2%). Conclusions: Most fractures are sustained by post-menopausal women and middle-aged men, which may be connected to vitamin D deficiency and osteoporosis. Most fractures are treated conservatively by repositioning and/or immobilization. There is no significant difference of dexterity or seasonal occurrence. A low number of patients receive physiotherapy at the University Hospital of Split, most often consisting of individual therapy. University Hospital of Split would benefit of the development of distal radius fracture treatment and rehabilitation guidelines. |
| Abstract (croatian) | Ciljevi: Cilj ove retrospektivne studije bio je utvrditi broj, spol i dob ispitanika kojima je utvrđen prijelom distalnog dijela palčane kosti tijekom jedne kalendarske godine 2016. Također smo htjeli utvrditi učestalost konzervativnog liječenja u usporedbi s operativnim liječenjem te učestalost provođenja fizikalne terapije nakon prijeloma u Kliničkom bolničkom centru Split. Ispitanici i metode: Za potrebe ove studije prikupljeni su podaci iz papirnate baze podataka Hitnog kirurškog prijema te su uspoređeni s podacima iz elektronske baze podataka Zavoda za fizikalnu medicinu i rehabilitaciju s reumatologijom Kliničkom bolničkom centru Split. U studiju su uključeni svi punoljetni ispitanici koji su bili hrvatski građani s potvrđenom dijagnozom frakture distalnog dijela palčane kosti, a koji su liječeni u Kliničkom bolničkom centru Split tijekom 2016. Ispitanici koji su imali bilateralni prijelom distalnog dijela palčane kosti isključeni su iz studije. Rezultati: U Kliničkom bolničkom centru Split tijekom 2016. godine, prijelom distalnog dijela palčane kosti imalo je 709 punoljetnih ispitanika koji su bili hrvatski građani, od čega je bilo 69,8% žena (495/709). Najveći postotak ispitanica bio je u postmenopauzalnoj dobi 43,8% (217/495). Među muškim ispitanicima s prijelomom distalnog dijela palčane kosti uočen je veći broj ispitanika u dobnoj skupini ispod 60 godina nego onih u dobnoj skupini iznad 60 godina (senilni prijelomi) (123 ispod 60, 91 60 i iznad). Radiografska dijagnostika učinjena je u 97,6% prijeloma (692/709, Ž 485/495, M 207/214), dok je 93,1% kirurški zbrinuto konzervativno, sadrenom imobilizacijom (660/709). Repozicija prijeloma učinjena je kod 58,2% ženskih ispitanica (288/495), dok je kod muških ispitanika repozicija prijeloma učinjena u samo 38,8% slučajeva (83/214). Samo su 44 ispitanika podvrgnuta operativnom zahvatu (6,2%, 44/709). Zavod za fizikalnu medicinu i rehabilitaciju s reumatologijom, radi pregleda fizijatra i odluke o provedbi fizikalne terapije, posjetilo je 218 ispitanika (30,7%, 218/709), 56 muškaraca (26,2% od svih M ispitanika, 56/214) i 162 žene (32,7% od svih Ž ispitanica, 162/495). Individualna fizikalna terapija provedena je kod 172 ispitanika, kod 6 ispitanika provedena je fizikalna terapija u maloj grupi, dok za 36 ispitanika provedba fizikalne terapije nije bila evidentirana u elektronskoj bazi podataka. Većina ispitanika bila je uključena u dva ili tri ciklusa fizikalne terapije (95/180, 52,2%). Zaključci: Većina prijeloma distalnog dijela palčane kosti uočena je kod žena u postmenopauzi te muškaraca srednje životne dobi što bi moglo biti povezano s nedostatkom vitamin D i osteoporozom. Operativno liječenje prijeloma u većini slučajeva je konzervativno u vidu repozicije i/ili sadrene imobilizacije. Nije bilo značajne razlike u sezonskoj pojavnosti prijeloma kao ni zahvaćenosti desne ili lijeve ruke. U Kliničkom bolničkom centru Split mali broj ispitanika podvrgnut je fizikalnoj terapiji te se u većini slučajeva radilo o individualnoj fizikalnoj terapiji. Izrada kliničkih smjernica za liječenje i rehabilitaciju prijeloma distalnog palčane dijela kosti bila bi od iznimne važnosti za poboljšanje kvalitete rada u Kliničkom bolničkom centru Split. |
