| Sažetak | Istraživanje vremenske i prostorne raspodjele proliferirajućih stanica,
citoskeletnih bjelančevina (nestina, citokeratina, vimentina, GFAP-a,
neurofilamenata, β-tubulina), FGF receptora, PDGF-Rβ, BMP4 i BMP7 provedeno je
na 10 normalnih ljudskih zametaka, tj. 20 očiju starosti od 5 do 9 tjedana primjenom
imunohistokemijskih postupaka bojenja. Morfološke i ultrastrukturne značajke
mitotskih stanica istražene su svjetlosnom i elektronskom mikroskopijom, dok su
udjeli Ki-67-pozitivnih proliferirajućih stanica uspoređeni primjenom Kruskal-Wallis
ANOVA testa i Wilcoxonovog testa usklađenih parova.
Opisana raspodjela mitotskih figura i Ki-67-pozitivnih stanica ukazuje da u 5.
tjednu razvoja ljudskog oka stanična proliferacija sudjeluje u oblikovanju očnog vrča i
drška, te u odvajanju lećne jamice od površinskog ektoderma. Tijekom kasnijeg
razvoja, osim u daljnjem rastu očnog vrča i lećnog mjehurića, ima ulogu i u stvaranju
primarnih i sekundarnih lećnih vlakana, te u neurogenezi i razvoju pigmentnog epitela
mrežnice.
Citoskeletne bjelančevine svojom pravilnom vremenskom i prostornom
raspodjelom, kao i usklađenim djelovanjem, imaju važnu ulogu u oblikovanju i
diferencijaciji različitih dijelova embrionalnog ljudskog oka. Nestin sudjeluje u
razvoju neuroglija stanica vidnog živca. U živčanom sloju mrežnice, nestin i vimentin
imaju ulogu u diferencijaciji matičnih stanica, te preteča neurona i astrocita;
citokeretini neuroepitelnih stanica; GFAP astrocita; a neurofilamenti i β-tubulin
ganglijskih stanica. Nestin, citokeratini, vimentin i GFAP svojim pravilnim izražajem
pridonose stvaranju normalne optičke prozirnosti leće. Nestin i citokeratini sudjeluju u diferencijaciji epitelnih stanica rožnice, dok usporednim djelovanjem s vimentinom
i GFAP-om imaju ulogu u razvoju strome rožnice, žilnice i bjeloočnice.
FGF receptori i PDGF-Rβ reguliraju staničnu proliferaciju i diferencijaciju
nezrelih stanica, te sprječavaju apoptozu diferenciranih stanica u mrežnici, lećnom
mjehuriću, kao i u mezenhimu rožnice, žilnice, bjeloočnice, te u prostoru staklovine.
FGF receptori imaju važnu ulogu u diferencijaciji lećnih vlakana, a PDGF-Rβ u
razvoju pericita u stijenci krvnih žila.
Opisi mišjih mutanata u kojima odstupanja od normalnog izražaja nekog od
čimbenika istraženih u ovoj studiji remete razvoj leće i/ili mrežnice ukazuju da i u
čovjeka razvojne anomalije oka mogu nastati kao posljedica poremećenog prostornog
rasporeda i vremenskog slijeda pojave pojedinih čimbenika koji sudjeluju u ranom
razvoju ljudskog oka. Na osnovi utvrđenih sličnosti u izražaju istraženih čimbenika
tijekom razvoja ljudskog i životinjskog oka, neki bi se životinjski modeli mogli
koristiti u istraživanju normalnog, kao i abnormalnog ranog razvoja ljudskog oka. |
| Sažetak (engleski) | The spatial and temporal distribution of proliferating cells, intermediate
filaments (nestin, cytokeratins, vimentin, GFAP, neurofilaments), β-tubulin, FGF
receptors, PDGF-Rβ, BMP4 and BMP7 were investigated in 10 normal human
conceptuses of 5-9 postovulatory weeks, using morphological techniques and
immunostaining. Ki-67-positive proliferating cells were analysed quantitatively by
means of the Kruskal-Wallis ANOVA and Wilcoxon matched-pairs test.
In the 5th week, cell proliferation might be associated with the sculpturing of
the optic cup and stalk, and the lens pit, while at later stages, with the retinal
neurogenesis and the lens fibre differentiation. Intermediate filaments seem to be
involved in the differentiation of the retina, the mesenchyme surrounding the optic
cup, and with the formation of the secondary lens fibres. Neurofilaments and βtubulin might participate in development of the retinal ganglion cells. It seems that
growth factor receptors regulate the cell proliferation, differentiation and survival
occurring in the lens, the retina, and the mesenchyme.
Results from this study describe normal distribution of proliferating cells and
protein expression patterns in developing human eye. Variations from these results,
also observed as developmental eye anomalies in mutant mice, might explain
mechanisms of malformations of the human eye. |
