Ciljevi: Cilj ovog istraživanja je ispitati koliki broj pacijenata s akutno dekompenziranim srčanim zatajenjem boluje od anemije ili manjka željeza te usporediti laboratorijske nalaze između različitih skupina pacijenata podijeljenih prema statusu željeza i anemije. Materijali i metode: Presječno istraživanje je provedeno u periodu od siječnja 2018. do siječnja 2019, a uključivalo je 60 pacijenata s akutnom dekompenzacijom kroničnog srčanog zatajenja na Odjelu za kardiologiju Kliničkog bolničkog centra Split. Pacijentima je nakon prijema na odjel izmjeren sistolički i dijastolički krvni tlak. Uzorak venske krvi uzet je 24 sata nakon prijema. Kemiluminiscentna imunokemijska tehnologija korištena je za kvantitativno određivanje feritina u serumu. Spektrofotometrijska metoda s feren kromogenom korištena je za željezo u serumu. Kompletna krvna slika određena je protočnom citometrijom. Rezultati: U ovom istraživanju većina je pacijenata imala anemiju i/ili manjak željeza. Anemija bez manjka željeza (22 % svih pacijenata, 59% pacijenata s anemijom) bila je učestalija od anemije s manjkom željeza (15 % svih pacijenata, 49% pacijenata s anemijom). Uočena je značajna razlika u vrijednostima dijastoličkog krvnog tlaka između skupina pacijenata, a najmanje vrijednosti bile su u skupini pacijenata s anemijom i manjkom željeza (P=0,010). U pacijenata s akutno dekompenziranim zatajenjem srca i anemijom ili nedostatkom željeza uočene su više serumske koncentracije ureje (P= 0,031) i kreatinina (P=0,020) nego kod ostalih ispitanika. Nije pronađena značajna razlika između skupina u vrijednostima biokemijskih testova. Zaključak: Značajan udio pacijenata koji su hospitalizirani zbog akutno dekompenziranog srčanog zatajenjua imaju anemiju i/ili manjak željeza. Vrijednosti dijastoličkog krvnog tlaka značajno su bile niže u pacijenata s anemijom i/ili manjkom željeza u usporedbi s pacijentima koji nisu bili anemični niti su imali manjak željeza. Daljnja istraživanja su potrebna kako bi se mogli donositi zaključci.